Sta se desava s tim osmijehom...???

Bobak_BL · *** Domaci Lazov ***

Neke cure bi trebalo otjerati kuci, i natjerati ih,
da sjede malo u cosku...i da treniraju osmijeh, s ledom...
i zabraniti im da izlaze iz coska,
sve dok se led, od njenog najmanjeg smeska, sav ne istopi....

Tako sam ja trenirao...kad sam bio malan...
i to se pokazalo, poprilicno uspjesno...
Mama me je jednom, (od dva miliona puta) otjerala u cosak,
zato sto sam napravio nekakav zijan,
pokvario sam nesto, sto uopste nisam trebao da cackam...
U tom cosku sam ja, proveo mnogo vremena, i svasta naucio...
Recimo da sam naucio to, kako da sa osmehom natjeram, svoju mamu, da me pusti iz coska...

I tako sam se jednom kezio, iz nekog drugog vremena i coska,
i gledao, jednu lijepu ali smrznutu ribu...
Ona se od mojih njeznih pogleda, i od dobro istreniranog osmijeha,
odmrznula i ozivjela. i pocela je da skakuce kraj stola...od tada stalno skakuce...
Pa sad moram, stalno paziti na nju, da takva skakutava, ne odskakuce, negdje...gdje ne treba...

Hm...osmijeh...Cak i malo poruzna cura, sa lepim osmijehom,
moze, poneka vrata da otvori...
Dobro, necu da lazem, odmah na pocetku...(obecao sam)...
Moja vrata, nemaju nikakve veze sa poruznim curama, i nema sanse, da ih takva, otvori...
Otvorim joj ja, sam, vrata, i odmah je otjeram...
M'rs odavde, odmah joj kazem.
Tu se meni, oko mojih vrata, motas, takva ...
Dobro sam joj i rek'o...i dobro je i prosla...
Netko drugi bi je isut'o...
Dobro...ali ja nisam netko drugi...to sam ipak ja..i necu se nikad promeniti..
Ja ne sutam nikoga...zato sto je ruzan...
Dosta joj je to...ima ona svojih briga i problema...
Jos joj samo falim ja...

Cuo sam od nekoga, da je narodu dosadno...
Kriza, besparica, a zabava je danas skupa...
Onda narod iz dosade, i neimastine, a najvise iz zlobe, i ljubomore,
svasta prica...i izmislja...
Pa tako olako, mogu mene da povezu s nekim, ko je ljubomoran,
na citav svet, zato sto nije lijep... kao ja...(smajli)
Zato ja s takvim curama vise ne razgovaram...najbolje je tako...
Ali sam siguran da, i ona svrati ponekad, pred neka vrata i otvori ih ...
Svako ima neka vrata, koja moze otvoriti...ili zatvoriti...
Pa tako, i malo poruzne cure s lijepim osmijehom...
Uglavnom...osmijeh je taj koji otvara i zatvara sve, pa i ta vrata...

Ondak ako mozes, zamisli, sta lepa cura, sa lepim osmehom sve moze da otvori...
Recimo, da moze, na svakom muskarcu,
da locira srce, ne znam, cak ni ja, kako to radi...
Znam da se nasmije, sa onim svojim osmijehom ,
koji je zabranjen zakonom gravitacije...(bas, kao i moj poljubac)...
Osmeh, za koji, niko ne zna, kako je dobila dozvolu,
za nosenje i upotrebu, na javnom mjestu...
Mislim da je samo pogledala u nebo, i bog joj je dao, upotrebnu dozvolu,
za osmeh, svih rasmijanih andjela, sa nebeskih tribina...
Dok se tako smesi, i sa ona dva svoja, plava vragolasta, detektora,
koja samo jednom svojom detekcijom,
izazivaju pretnju, za mnoga masovna samoubistva,
s njima zaplese po tebi...prljavi ples...ispremesta sve na tebi,
trazeci, najslabije branjenu tacku. tvoga karaktera...
Brzo ona to nadje...ona moze sve da nadje, kad hoce,
cak i ono sto niko nije cuo da postoji...
Tvoje srce...nema potrebe, da ga otvara...
jer se vrata tvoga srca, odmah sama otvore...
a , posto se ta vrata otvore, mozak ti se momentalno zatvori...
i ne radi neko neodredjeno vreme...
Kroz ta vrata, na krilima lazne srece ,
ona ujase sa ljubavnom, trojanskom kobilom,
i graciozno protrci, par krugova, po tvom srcu,
i sve ljubavi tvog zivota, premjesti u zaborav...
Nasmesi se, i po tvom jadnom srcu, s ljubavlju oslika, portret tvojih snova...
I kada ti se takvom oduzetom, mjaucici priblizi,
tvoje srce istog momenta, pocne da skakuce,
kao mala nenormalna pticica, koja se najela nekog lisca, i pobudalila na krosnjama drveca...
a, ono malo razuma sto ti je ostalo,
sa najbrzim, strasnim, gusarskim jedrenjakom, odnese ga, daleko od tebe...
Tako daleko da ga vise nikada ne sretnes...a i sta ce ti razum,
kad si s njom...trebaju ti zivci...poprilicno dobri...
I napunjena puska, i pet minuta zivog programa, na lokalnoj radiostanici...
Da objavis svima, da znaju, da imas pusku...napunjenu...i otkocenu, i da je stalno drzis u rukama...
Koju ces rada srca isprobati na svakom ko joj se priblizi, blize no sto to nalaze,
pristojno ponasanje...pet m2...nesmije niko da joj se priblizi...

To je sve sto se tice, malo poruzne cure, sa lepim osmehom,
i lijepe cure sa lijepim osmijehom...i onog sta sve one mogu da urade...
jednom neznom, emotivnom, muskom stvoru...

A, sta lepa cura, sa ruznim osmehom, moze...
Moze samo da vadi zivce... meni....ovako totalno lose, mamurnom...
ali jos uvek zgodnom i najljepsem zivom bicu, na ovom strasnom dunjaluku...

Lijepo ti, izgledas, i sve to... al' se ruzno smijes...
Sta ti ja mogu...idi u cosak...matere ti...