Sahara

Luce007 · Početnik Domaćeg.de

1. UVOD

Sahara, simbol vruće Afrike, kontinenta u okrilju ekvatora. Sahara je najveća pustinja na svijetu, dugačka oko 9 milijuna četvornih kilometara. Svojom površinom gotovo je jednaka Sjedinjenim Američkim Državama.
Sama riječ SAHARA potječe od arapske riječi SAHRA�, što u prijevodu znači pustinja. Pojedini dijelovi Sahare imaju posebna imena kao što su Libijska i Arapska pustinja.
Proteže se od Atlanskog oceana duž sjeverne Afrike sve do Crvenoga mora. Krajolik ove goleme pustinje čine planinski lanci, stjenovite visoravni, šljunčane ravni i pjeskovite pustoši. Jalovu pustinju prekida samo kultivirano tlo duž rijeke Nil i razvedene oaze.
Klima Sahare je uglavnom suha; većina područja u prosjeku ima manje od 127 milimetara padalina godišnje, a na neka područja istodobno ne padne niti jedna kap kiše čak godinama.
Temperature su ekstremne; spuštaju se do stanja smrzavanja pa opet rastu na više od 54,4�C na zapadnim i središnjim područjima. Osim u oazama pustinja je gotovo odvojena od vegetacije, iako neka trnovita grmlja rastu u zapadnoj Sahari.
Ekonomski najvažniji dio Sahare je sjeverni dio, zbog pronalaska opsežne količine petrolejskog taloga u Algeriji i Libiji.
Saharski se lanac proteže kroz više država, a to su: Maroko, Alžir, Tunis, Libija, Egipat, Mauretanija, Mali, Niger, Čad i Sudan.

2. SAHARA - simbol vrućeg kontinenta

Sahara (arap. sahra; kamena pustinja), najveća je pustinja na svijetu koja leži u sjevernoj Africi i u zapadnom dijelu obalnog pojasa kojeg čini suha i jalova zemlja.

2.1. POJAM PUSTINJE: U geografskom smislu pustinja je sušna, bezvodna i gola oblast. Sušnost i njena neposredna posljedica-bezvodica, predstavljaju najznačajnije činitelje obrazovanja pustinjske cjeline. Zajedno sa drugim činiocima, ali znatno više njih, one predstavljaju ogoljenost, a posredno i niz crta geografske sredine. Nije pretjerano ako se kaže da je većina geografskih osobina pustinje u znaku sušnosti i bezvodice, naročito u pustinjama koje su još uvijek van dometa suvremene ljudske tehnike. Sušnost i bezvodica, kao i grananje njihovih posljedica i zavisnost jednih komponenata od drugih, mogu se jasno pratiti gotovo u svim pustinjama.

Sahara obuhvaća oko 9 000 000 kilometara kvadratnih. Pruža se od Atlanskog oceana do Crvenog mora u duljini od oko 6 000 kilometara. Od sjeverne granice, koju predstavlja Saharski Atlas i obalni rub Sredozemnog mora, Sahara se prostire od 1500 do 2000 metara prema jugu, gdje prelazi u Sahel, kojeg često nazivamo ”kritičnom zonom�, u koju usprkos ljudskom utjecaju pustinja prodire nekoliko kilometara godišnje. ”U smjeru Atlanski ocean-Crveno more proteže se 5500 kilometara neprekinute pustinje, a od sjevera prema jugu Sahara je široka u prosjeku 1600 kilometara. To su dimenzije koje zastrašuju.�1) Sjeverni dio goleme saharske površine pripada Egiptu, Libiji, Tunisu, Alžiru, Maroku i bivšoj Španjolskoj Sahari, a južni Mauretaniji, Maliju, Nigeru, Čadu i Sudanu.

___________________________________________________________________________________________
1) Dragutin Feletar, Sahara, Hrvatski zemljopis, broj 56, 2001, strana 42
3. RELJEF

”Sahara, kao manje-više i cijela Afrika, najveći je kompaktni očuvani dio nekadašnje stare jedinstvene kopnene mase Gondvane (Pangea). Geološki to je najstarije razdoblje (prekambrij, arhaik), pa je kroz milijun godina reljef Afrike doživljavao mnoge mijene-uzrokovane unutrašnjom tektonikom (endogene sile) ili vanjskim utjecajima (egzogene sile). Kontinenti su se razdvajali, a i velika afrička ploča, čiji je sastavni dio i Sahara, proživljavala je velika i manja rasjedanja, velike pritiske i visoke temperature, sedimentaciju i snažne vanjske erozivne procese.�2)
Sahara zauzima najveći dio Niske Afrike. To je jednolična pustinja u kojoj su znatni dijelovi dosta visoki. Kristalasta osnova je ovdje uglavnom prekrivena starijim sedimentima i prostranim sipinama pustinjskog pijeska. Stare kristalaste stijene izbijaju na površinu samo u osamljenim planinama Sahare. Njihovi vulkanski vrhovi dosežu visinu od 1500 do 3000 metara. Kristalaste planine i izdignute sedimentne naslage čine Planinsku Saharu. Ona je jako razjedena strmim jarugama. To su suhi vaadii čiji se postanak ne može objasniti današnjim suhim klimatskim prilikama, već vlažnijom klimom pleistocena. Niska Sahara pejzažno se također dosta razlikuje, pretežno zbog različita sastava.
1) Hamada (ili tassili na berberskom jeziku) jest golema kamena pustinja u kojoj prevladavaju ogoljeli kameni horizontalni sedimentni slojevi. I mnogi dijelovi Sahare izravno nose imena prema tom nazivu, primjerice velika kamena pustinja Hamada el Hamra u sjeverozapadnoj Libiji.
2) ”Kamene pustinje se djelovanjem vode i vjetra raspadaju. Materijal se usitnjava. Tako nastaju goleme pustinje s grubim kamenim materijalom, koje u Sahari zovu serir.�3)

________________________________________________________________
2) Ibidem 1, strana 39
3) Ibidem, strana 42
3) Reg su prostrane nizine u naplavnom materijalu koji su donijeli vaadii. Ni ta područja nemaju finijeg materijala, ali tu već ima nešto vegetacije
zbog veće blizine vode temeljnice. Finiji materijal redovno je ograničen samo na rubove naplavina. Tu se voda donesena vaadiima dulje zadržava pa se na takvim mjestima stvaraju slane glinovite i podvodne nizine (šot), osobito jugoistočno od Saharskog Atlasa (Melrhir, Djerid, Chergui, Hodna).
4)Erg su prave pješčane pustinje, najsušniji i najneprehodniji dijelovi Sahare, koji čine 1/5 te ogromne pustinje. ”Ergovi su prave pustinje kako ih mi zamišljamo: s obiljem pijeska koji se stalno seli, s pješčanim olujama, pravim oazama i maštovitim oblicima koje u pijesku stvara vjetar (eolska erozija). Oblike u pijesku, koje stvara vjetar, zovemo dine. Njih ima mnogo vrsta, kako po obliku, tako i po dimenzijama i načinu nastajanja. Idealni oblik dine, oblikovan gotovo geometrijskom točnošću, zove se barhana. Velike pješčane pustinje nalazimo u dijelovima Egipta, Libije, Alžira i Mauretanije.�4)

3.1. ”PUSTINJSKE RUŽE�
”U Sahari njeni žitelji iskopavaju tzv. ”pustinjske ruže�. Riječ je o okamenjenim oblicima smeđe boje koji nalikuju cvjetovima ruže. Ima ih od malih primjeraka do većih komada od nekoliko kilograma. To su kristali od kalcija i soli koji su nastali pod utjecajem slane vode i formirali se ispod razine slanog jezera na dubini od pola do tri metra. ”Lovci� na ove kristale, koji su unosan izvor prihoda od turista, otkrivaju ovo pustinjsko �cvijeće� po odjeku udarima štapova po tlu. Na određenim mjestima ih sabiraju, čiste, razvrstavaju po veličini i na improviziranim ”štandovima� izlažu na prodaju ovaj pustinjski suvenir.�5)

_________________________________________________________________
4) Ibidem 1, strana 42
5) Ibidem, strana 48
”U reljefu Sahare izmjenjuju se zavale i gorska bila. Od zapada prema istoku leže zapadno saharska, nigerska i čadska zavala s područjem Bodele te Libijska pustinja zapadno i Nubijska pustinja istočno od Nila. Saharsko gorje i masivi (Ennedi, 1450 metara; Tibesti s najvišim vrhom Sahare Emi Koussi, 3415 metara; Ahaggar 3005 metara) najvećim su dijelom građeni od arhajskih slojeva koje pokrivaju vulkanske stijene. Najizrazitiji je dio ove pustinje njeno središnje područje sa zaravnima koje se polukružno pružaju od masiva Adrar Iforas na zapadu preko Gorja Ahaggar i Tibesti do masiva Ennedi na istoku. Ovdje se pribraja i depresija koju masiv Air dijeli u zapadni i istočni dio.�6)
Iako se Sahara naziva ”oceanom pijeska�, samo je 20% njezine površine pokriveno pijeskom; ostalo su gole stijene, šljunak, prašina i drugi materijal te slane i slične površine. U pustinji je i niz depresija, među kojima je Qattara u Egiptu (-133 metara) , za koju se do nedavno vjerovalo da je najveća na svijetu, no sada je prvo mjesto zauzelo jezero Assal, u Džibutiju.

3.2. SAHARSKE REGIJE

3.2.1. ZAPADNA SAHARA
Smještena je između Atlanskog oceana na zapadu, Maroka na sjeveru, Alžira na krajnjem sjeveroistoku te Mauretanije na istoku i jugu. Veći dio teritorija leži ispod 200 metara apsolutne visine. Zemljište se postupno izdiže od obale prema unutrašnjosti, na istoku do 500 metara, ana sjeveroistoku do 1000 metara. ”To je zapravo područje stjenovitih ravni i pješčanih pustinja koje neprestano mijenjaju svoju visinu. Zemlja je gotovo cijela bez padalina ili površinskih voda, ali posjeduje čitav niz podzemnih rijeka koje teku od Atlasa i drugih planina. Povremeno vode tih rijeka pronalaze svoj put do površine. U tim prirodno navodnjavanim oazama biljke rastu obilno. Tlo ove saharske regije je plodno, na mjestima gdje je moguće navodnjavanje, a privreda je izvrsna.�7) Stanovnici se uglavnom bave nomadskim stočarstvom (deva, ovaca, koza), ratarstvom (oaze) i ribolovom.

____________________________________________________________________________
6) Opća enciklopedija jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb 1981, strana 240
7) http://www.1uptravel.com/world-special/saharadesert
3.2.2. AHAGGAR I MASIV TIBESTI
Središnja visoravanska regija Sahare proteže se približno 1610 kilometara u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Same visoravni variraju u visini od otprilike 580 do 760 metara, a vrhovi na nekima planinskim lancima dosežu visinu od negdje 1830 do 3414 metara, pa i više. Značajni vrhovi uključuju Emi Koussi (3415 metara) u masivu Tibesti, i Tahat (3005 metara) u Ahaggarskom lancu. Iako su padaline veoma oskudne u tom području, brojni vrhovi središnje Sahare prekriveni su snijegom jedan dio godine.

3.2.3. LIBIJSKA PUSTINJA
Libijska pustinja zaprema sav prostor Egipta zapadno od Nila. Sastoji se od niza ravnjaka koji su prema sjeveru sve mlađeg sastava i manjih visina. ”Na jugu prevladavaju metamorfne stijene i graniti prekriveni pijeskom. To je najnenaseljeniji dio Egipta i Sahare uopće. Kraj nema oaza pa ga izbjegavaju karavanski putovi i nomadi. Sjeverni dio pustinje građen je od slabo nagnutih sedimentnih stijena, i to u južnoj
polovici od raspadnutih pješčenjaka, a u sjevernoj polovici od vapnenca. Taj je dio relativno naseljeniji, naročito u nizu oaza u centralnom dijelu (u pravcu jugozapad-sjeverozapad) i uz obalu.�8) Oaze su djelomično ispunjene slanim jezerima , ali imaju i izvore slatke vode pa su gusto naseljene i dobro obrađene. Najveća oaza je Dakhla. Oko oaza po pustinjskim područjima žive nomadska plemena. Niz oaza uz mediteransku obalu povezan je željezničkom prugom koja ide sve do mjesta Salum, na granici prema Libiji.

FEZZAN
Fezzan se sastoji pretežno iz onih unutrašnjih dijelova Libije koji se nastavljaju na dvije obalne pokrajine: Tripolitariju i Cirenaiku. Po svojim karakteristikama Fezzan je dio prave Sahare. Na izdvojene i međusobno udaljene oaze otpada svega oko 2% ukupne površine Fezzana. Život u njima ovisi isključivo o nalazištima temeljnice. Nešto površinske vode ima samo u istočnim oazama. Budući gospodarski razvoj toga kraja usko je povezan s intenzivnim istraživanjima vode i bušenjem orteških bunara.

_________________________________________________________________
8) Dr. Crkvenčić Ivan, AFRIKA regionalna geografija, Školska knjiga, Zagreb 1966, strana 75
SAHARSKI ATLAS
Saharski Atlas (Džebel Aures 2329 metara) zapravo je istočni nastavak visokog Atlasa, ali on na istoku, zbog jakog otpora starog afričkog masiva prekrivenog saharskim pijeskom, jako zaokreće prema sjeveru, pa se u istočnom dijelu Alžira gotovo spaja s Tellom. ”Sastavljen je od nabranih jurskih i krednih vapnenaca. Zona ravnjaka, poznata je pod imenom Ravnjak šotova, postaje prema istoku sve uža i niža. Na zapadu visine iznose oko 1400 metara,a na istoku u kotlini Hod, na jedno oko 400 metara. Ravnjak je sastavljen od stijena različite starosti, dok su kotline ispunjene mlađim kontinentalnim naplavinama. Zbog zatvorenosti rubnim planinama kraj je, naime, suh i tokovi za vrijeme ljeta presuše. Zimske kiše lako odnose materijal s ogoljelog terena i talože ga u kotline ( sebha )."9) U njima se stvaraju privremena slana jezera ( šot ), oko kojih su slana glinasta tla. U Tunisu se oba planinska grebena jako zbližuju, pa je pojas ravnjaka između njih slabo izražen. Tell završava na rtu Blanc, a Saharski Atlas na rtu Bon. Istočni završeci spomenutih dvaju planinskih nizova zatvaraju Tuniski zaljev.

____________________________________________________________________________
9) Ibidem, strana 95
4. KLIMA

Saharska pustinjska zona ima najneskladniju klimu na svijetu. Budući da je ovdje gotovo stalno vedro vrijeme, zrak se jako ugrije, naročito ljeti, kad je sunce visoko, a dani dugi. Dok dnevne temperature i u sjeni dopiru do 30�C, po noći se zrak jako ohladi, naročito zimi, pa noćne temperature padnu ispod 0�C. Ekstremne dnevne temperature dosežu i iznad 35�C. Za saharsko područje su, dakle, značajne velike dnevne amplitude, koje pospješuju jako mehaničko raspadanje stijena. Znatne su i godišnje temperaturne amplitude. Kod Asuana u Egiptu srednja siječanjska temperatura iznosi 20�C, a srpanjska 39�C. Razlike iznose 19�C. Kod oaze Ghardai i razlike između srednje temperature u siječnju (8,4�C) i srpnju (33,9�C) iznose čak 25,5�C.
Oblačnost je u Sahari neznatna, a kiše padne vrlo malo. Kairo, u Egiptu, prima prosječno godišnje samo oko 50 mm kiša. Nešto više kiša padne na visinama pojedinih planina Sahare. Postojeće male količine kiša u južnoj Sahari padaju ljeti, a u sjevernoj Sahari zimi. U sjevernom dijelu Sahare kiše pretežno sipe, dok u srednjem dijelu pljušte i često nanose velike štete usjevima i nastambama po oazama. Zbog hladne Kanarske struje i smjene kopnenih i morskih vjetrova klima zapadnog dijela Sahare je svježija i ima manje dnevne temperaturne amplitude. Kiše je ovdje također malo, ali su uz obalu česte magle, naročito kad puše povjetarac s mora.
”U saharskoj regiji, smještenoj u izrazito vjetrovitom pojasu, vladaju vjetrovi koji su često snažni i pušu konstantno sa sjeveroistoka između subtropskog visokog tlaka i ekvatorijalnog niskog tlaka. Kako se zrak pomiče naniže iz visokog u niski tlak, postaje sve toplije i suše.�10)
Takav je slučaj u mjesecu srpnju. ”Saharski visoki pritisak pomakne se nad Mediteran, pa mediteranska Afrika ima suhu, vedro i vruće vrijeme. Nad samom pak zagrijanom Saharom koja je tada vruća, stvara se prostrana zona niskoga zračnog pritiska koji se može smatrati i dijelom velikog ljetnog euroazijskog niskog zračnog pritiska s centrom nad jugozapadnom Azijom.�11)

___________________________________________________________________________________________
10) http://www.infoplease.com/cl6/world/A0860872.html
11) Ibidem 8, strana 10
Prema središtu Sahare struje, zbog niskog zračnog pritiska nad Saharom, zračne mase sa svih rubnih mora: Mediterana, Gvinejskog zaljeva i Indijskog oceana. Ali sve te zračne mase ne donose vlagu. Zračne mase iz Mediterana lako prodiru u Saharu jer im na putu ne stoje reljefne zapreke, ali kako dolaze iz vedrog i suhog zraka nad Mediteranom i kako
se, na putu kroz vruću pjeskovitu Saharu ugriju i još više osuše, ne donose
vlagu. Drugačije je s vjetrovima gvinejskog primorja (gvinejski monsumi). Oni dolaze iz područja visokoga zračnog pritiska nad južnim dijelom Afrike i prolaze kroz tople i vlažne zračne mase nad Gvinejskim zaljevom pa donose kišu ne samo gvinejskom primorju, več povremeno i višim dijelovima Sahare.
Kao što sam već spomenula, Sahara je smještena u izrazito vjetrovitom pojasu. Najviše je vjetrovit sjever i jug Sahare i tu prevladavaju vjetrovi poznati kao SAMOOM i HARMATTAN, a značajni su još i SIROCCO i KHAMSIN.
Samoom je suhi vrući vjetar koji se katkad pojavljuje sa nebrojivom količinom prašine. ”Taj prašinasti vjetar može dostići snagu tornada u nekim slučajevima. Ponekad zid prašine doseže golemu širinu i visinu koja može pokositi nesretne putnike koji se nađu u području kojim vlada pješčana oluja. Gustoća prašine i snaga vjetra proteže se od one nježne i mekane prašine pa sve do virtuoznih efekata pješčanog mlaza.�12) Pješčane oluje stvaraju taj tzv. pješčani zid ili zavjesu. Zamračuju horizont te imaju katastrofalne posljedice.

____________________________________________________________________________
12) http://www.ancientroute.com/disaster/samoom.htm
Zbog svih ovih navedenih podataka, ljudi su se morali prilagoditi vremenskim uvjetima. Odjeća beduina, čiji dijelovi najčešće pokrivaju i
lice, prilagođena je pustinjskim uvjetima. ”Beduini su iz Egipta. Nose
laganu odjeću u kojoj im nije vruće i koja je prilagođena njihovoj muslimanskoj vjeri. Turban, kojeg nose muškarci, i šal, koji nose žene, su najčešći dijelovi odjeće u pustinji."13) Ta odjeća bar donekle štiti i od čestih i dugotrajnih pješčanih oluja.

4.1. SUSRET S ”FATOM MORGANOM�
”Putujući 300 kilometara dugom cestom (sagrađenom prije petnaestak godina) dnom presušenog slanog jezera Đerid Šot u pravilu se doživljava ”fata morgana�. Ali ne ona s karikatura i neuvjerljivih priča o ”gradovima u zraku� i slično, već ona stvarna. Oko rijetkih osušenih grmova rijetkog raslinstva ili pustinjskih dina uočava se u plavičastoj dolini, izmaglici koja titra od topline ”vodena površina� na kojoj ”miruju čamci� ili veće ”lađe�. Ako stalno, netremice pratimo ta priviđenja, što im se više približavamo vidjet ćemo kako se pomalo gube obrisi navedenog ”plovila� i dobiva se slika stvarnog stanja-grma ili dine.�14)

___________________________________________________________________________________________
13) http://www.znanje.org/i/i20/00iv09/00iv0917/rad/odijevanje.htm
14) Ibidem 5
5. VODA

U pustinjama i polupustinjama nema stalnih tokova ( Nil s izvorišnim područjem izvan Sahare jedina je rijeka koja stalno teče pustinjom ), več su za te krajeve značajni vaadii. To su suha korita koja imaju vode samo za kratkotrajnih kiša. Trajanje protjecanja vode je različito u svakom pojedinom kraju. Vaadii sjevernog ruba Sahare, pod Atlaskim planinama ( Guir, Džedi i vaadii iz planinskog područja Džebel Aures ) mogu imati vodu u toku šest mjeseci, na Guiru kod Abadlija več samo četiri mjeseca, na Saouri kod Beni Abbesa tek oko dva i pol mjeseca, dok se na kraju Saoure kod oaze Tuat voda pojavi prosječno jedanput u dvadeset godina. U vaadiima saharskih osamljenih planina voda se najčešće pojavljuje samo u toku jednog mjeseca. Voda vaadiima brzo otiče i ponire kroz suha korita, ali sva ne propada, jer se njome obogaćuje temeljnica. Dužina vaadija jako varira. U Sahari ih ima trideset dužih od 200 kilometara. Najdulja je Saoura, koja se u gornjem toku naziva Guir, a teče iz Atlasa duž alžirsko-marokanske granice i gubi se u oazi Tuad, oko 800 kilometara unutar Sahare.
Voda temeljnica od velikog je značenja, naročito u suhim pustinjskim i polupustinjskim krajevima. Nastaje akumulacijom površinske vode u dubini ili, još češće, podzemnim priticanjem površinskih voda s vlažnih rubnih područja. Temeljnica je glavni izvor vode u većini suhih područja Afrike. Oaze su uglavnom vezane uz područja gdje je temeljnica blizu površini. Manji je broj oaza vezan uz područja površinskih tokova. Sjeverna Sahara ima velik broj oaza vezanih uz plitku temeljnicu, koju hrane relativno vlažne Atlaske planine. U unutašnjim dijelovima Sahare, osobito u Libijskoj pustinji, temeljnica je duboko u podzemlju. To je tzv. orteška voda, koncentrirana između dva nepropusna sloja. Dio je korisnih podzemnih voda slan, ali se može iskorištavati za natapanje i u slične svrhe. U središnjem dijelu Sahare toplina takve vode iznosi 50-70�C pa se mora rashlađivati. U tim je područjima dobivanje vode teško i problematično. Zbog opadanja nivoa podzemne vode arteški se bunari nakon stanovitog vremena opremaju crpaljkama. Kristalasta je osnova, naime jako razlomljena, a kako se uz nju veže najveći dio vode temeljnice, to je dubina temeljnice nejednaka i promjenljiva. Kako je najveći dio arteške vode, osim toga, odraz nekadašnje vlažnije klime, to se sumnja na stalnu izdašnost temeljnice.

6. VEGETACIJA I ŽIVOTINJSKI SVIJET

”Dominantnim osobinama saharskog područja - suši i bezvodici -prilagođava se biljni i životinjski svijet. Biljke ne mogu imati veću biljnu masu; one rastu veoma razrađeno, da bi se izdavanje vlage svelo na minimum, lišće je pretvoreno u bodlje; nasuprot lišću, korijeni se moraju široko rasprostirati po površini ili duboko prodirati u dubinu da bi obezbjedili što više vlage; niže biljke se moraju razmnožavati i brzo obavljati svoje životne radnje jer je njihova pojava uzrokovana kratkotrajnim kišama, a iščezavanje intenzivnim sušama koje iza kiša nastaju. Ali i biljke utječu na vlagu: na mjestima gdje se uhvatila vegetacija, biljna masa štiti tlo od intezivnog isušivanja, pa se u njemu duže održava vlaga.
Životinje se također prilagođavaju bezvodici: uzimaju vodu u velikim vremenskim razmacima, troše je ili uzimaju preko hrapave kože, zatim preko biljaka, rose itd.�15)
Biljni i životinjski svijet nije tako obilan u Sahari kao u nekim drugim pustinjama. Trave, grmovi i drveće koja rastu u pojedinim dijelovima Sahare prilagodili su se tamošnjim suhim uvjetima. Životni ciklus nekih biljaka je veoma kratak. Njihovo sjemenje leži u zemlji i ne započinje klijati dok ne padne kiša. Tada biljke rastu iznimno brzo i mogu završiti čitav životni krug u čak šest do osam tjedana. Biljke u Sahari koje žive duže od jedne godine dobivaju vodu na različite načine. Neke od njih imaju dugačko korijenje koje seže duboko u zemlju i upija vlagu. Ostale biljke uzimaju vlagu iz zraka kroz lišće.
Bijele gazele i rijetke antilope još i zvane adax lutaju pjeskovitim dinama Sahare. Zmije, gušteri, pustinjski skočimiši i malene lisice još zvane fennecs također žive u dinama. Nomadske ovce prave svoje domove u stjenovitim visoravnima. Većina pustinjskih životinja može izdržati duge periode bez vode za piće. Dobivaju nešto vode iz biljaka koje jedu. Mnoge male životinje ostaju u svojim zaklonima tokom dana da izbjegnu vrućinu. Izlaze noću u potrazi za hranom. Pustinjski gušteri, rovke i druge životinje prilagođene su suši, žezi i noćnoj hladnoći. Ostatak malobrojnog životinjskog svijeta (antilopa, gepard, pustinjski ris, lisica, šakal i jazavac) ograničen je na određena područja ( ravnjaci i slično). Zvijeri su gotovo istrijebljene.

____________________________________________________________________________
15) Dr. Vasović Milorad, Posebna regionalna geografija, Naučna knjiga, Beograd 1962, strana 221
Vegetaciju sjevernog rubnog saharskog područja, koje ima nešto veću količinu vlage, karakterizira ograničen broj sredozemnih vrsta (maslina, smokva, mirta, čempres). U oazama uz vrlo vlažnu datuljinu palmu uspjevaju žitarice, povrće i voće. Izvan ovih područja mjestimično se javlja nisko drveće i trnovito grmlje s vrlo dugim i razgranatim korjenjem. Akacija, tamaris i žitarica cram-cram karakteristične su za prijelazno područje Sahel.
U krajevima koje primaju manje od 500 milimetara kiše godišnje i gdje je kišno razdoblje kraće od četiri mjeseca pojavljuje se stepa, tipični predstavnik suhe klime. Broj kišnih dana je malen, a godišnja količina padalina promjenljiva. Prevladava kserofilna vegetacija niskog grmlja i trava. Najčešće drvo je akacija, a od savanske vegetacije mjestimično se opet pojavljuje baobab. Domaće stanovništvo naziva stepu Sahel, a strana literatura još i Thorn Forest, Dry Grassland, Dorn-Steppe i Acacia Savanna. Stepa uglavnom zaprema sjeverni pojas Sudana i Kalaharija, a nešto i vlažne dijelove eritejsko-somalskog područja. Zemljoradnja je nemoguća bez navodnjavanja, jer je kišnost manja od poljodjelske granice sušnosti koju čini izohijeta od 500 milimetara.
U još sušnijim dijelovima stepa prelazi u polupustinju, koju karakterizira mala ( 100 - 250 milimetara ) i kratkotrajna ( ispod jedan mjesec ) kišnost i rijetka kserofilna vegetacija slabog grmlja i trave. Takav značaj imaju rubna područja Sahare, naročito prema Sudanu i atlaskom području, zatim primorje Crvenog mora, veći dio Kalaharija i suhi ravnjaci jugozapadne Afrike. Izrazito pustinjska područja ograničava izohijeta od 100 milimetara, ali najveći dio pustinje gotovo i nema redovitih kiša. Vegetacija je vrlo slaba, a zastupljena je bodljikavim grmljem i skupinama kserofilne trave. Najprostranije su saharska pustinja i Namib. Vegetacije ima relativno najviše u pješčanim pustinjama (erg), manje u kamenim (hamada), a najmanje u šljunčanim (reg). Libijska pustinja je gotovo potpuno lišena bilo kakvog oblika životinjskog i biljnog svijeta.

6.1. ISRAŽIVANJA
”Unutar samo sto godina Sahara bi mogla postati bujna šuma. Bez obzira koliko se nevjerojatnom činilo ovo predviđenje, vrlo lako bi se moglo obistiniti, zaključak je 1800 klimatologa iz sto zemalja, koji su se nedavno sastali na skupu u Amsterdamu. Zemlja zapravo, kažu znanstvenici, zauzima različita stabilna stanja - i može se u vrlo kratkom roku prebaciti s jednog na drugo, što bi neizbježno izazvalo potpunu pomutnju ne samo prirode, već i našeg načina života. Tako je Sahara, naprimjer, prije samo šest tisuća godina bila prekrivena šumom. Sahara se nalazi na svojevrsnom razmeđu jer samo malo povećanje količine padalina može potaknuti samoodrživo širenje biljnog svijeta.
Biljke upijaju vlagu koja se s vremenom isparava, potpomaže nastajanje oblaka odnosno obilnijih padalina, zahvaljujući čemu raste i više biljaka. Sahara ima dva potencijalno stabilna stanja: pustinjsko i s bujnom vegetacijom, a s jednog na drugo mogla bi preskakati uz samo malu promjenu količine padalina. Dakle, modeli po kojima se Sahara nezaustavljivo širi mogli bi biti potpuno pogrešni.�16)

____________________________________________________________________________
16) Ibidem 10
8. STANOVNIŠTVO

Špiljski crteži, gručarija, grobovi i slični nalazi govore o naseljenosti ovoga područja u proteklim, povoljnim klimatskim razdobljima. Golemo prostranstvo Sahare nalazi se u sastavu deset afričkih država. U njima danas živi oko 172 milijuna stanovnika. ”Od toga broja, u Sahari je nastanjeno tek oko 12 milijuna ljudi. Dakle, na površini manjoj od 4 milijuna četvornih kilometara živi oko 160 milijuna stanovnika, a na 9 milijuna četvornih kilometara samo tek oko 12 milijuna stanovnika. Prosječna naseljenost Sahare doseže tek oko 1,2 stanovnika na četvorni kilometar! U uskoj dolini Nila u Egiptu na jedan četvorni kilometar živi oko 800 stanovnika ( u Hrvatskoj oko 84 ).
Zapravo, najveći dio nepreglednih hamada i ergova Sahare potpuno je nenastanjeno. Sjedilačko ( poljoprivredno ), a najvećim dijelom i stočarsko stanovništvo ( beduini ), nastanjeno je u izoliranim točkama pustinje-oazama.�17) ”Tu nastaju i najvažnija pustinjska naselja, karakteristične arhitekture ( mahom prateći arapske ili maurske uzore ).
Mnoge su saharske oaze znamenite po svojoj agrarnoj proizvodnji, arhitektonskoj i kulturnoj baštini, karakterističnom rukotvorju, pogotovo u novije doba i turizmu.�18)
Oaze su najbrojnije duž Nila, u zapadnom Egiptu znamenite su Kherga, Dakhla, Farafra, Baharija, Siwa; u Libiji Kufra, Diofra, Tahara; u Alžiru Mazoula, Tidikelt, Ghardaia, Touat, Hassi Massaout, itd.
”Na rubovima Sahare, pogotovo u okviru stare mediteranske ekumene, nastale su stare kulture poput egipatske, a tu je i Kartaga, feničanske, grčke i rimske kolonije... Međutim, osnovicu današnje strukture stanovništva sjeverne Afrike, pa time i Sahare, stvorila su dva kasnija i velika carstva: arapsko i tursko. Arapska država ( dakako, zajedno sa islamom ) u ovim prostorima egzistira uglavnom od 7. do 15. stoljeća, a potom dolazi turska državna organizacija, te europske kolonijalne sile (pogotovo od 19. stoljeća pa sve do 60-ih godina 20. vijeka). Preko sjeverne Afrike, Arapi osvajaju čak i dobar dio Pirinejskog poluotoka. Arapi su u Sahari također potisnuli i asimilirali stare, autohtone narode. Neki od starosjedilaca ( koji su ipak preuzeli islam ) povukli su se upravo u Saharu, gdje i danas žive u većim skupinama. Starija arapska komponenta došla iz Azije, koja se prvenstveno bavila poljoprivredom, zovu se hamiti, a nešto mlađa, stočarska komponenta - semiti."19)
___________________________________________________________________________________________
17) Ibidem 1, strana 43
18)
19)
S obzirom na jezik, hamiti su bili međusobno srodni, ali u izgledu se vidi mješavina bjeloputih i tamnoputih elemenata. Zemljoradnja im je bila osnovna gospodarska grana. Semiti su sloj koji je preplavio najveći dio prostora hamita. Došli su iz jugozapadne Azije pa su se naročito raširili u sjeveroistočnom dijelu sjeverne Afrike, gdje je hamitska podloga gotovo posve nestala. Semiti su, kao stočari, bolje organizirani i pokretniji, pa su hamitskom sloju nametnuli svoju kulturu i vjeru, a u znatnoj mjeri i jezik. Hamiti su se najbolje očuvali u planinskim dijelovima atlaskih zemalja i centralnim dijelovima Sahare. Njih najbolje reprezentiraju Berberi u rubnim saharskim područjima Alžira i Maroka i Tuaregi koji su se još više povukli u Saharu ( uglavnom u gorje Ahaggar ). Berberi su pretežno zemljoradnici, a Tuaregi stočari. Drugdje u sjevernoj Africi dominira arapski utjecaj, njihova kultura, vjera i jezik. Hamitska se osnova dosta dobro očuvala u Etiopiji, gdje je inače došlo do jakog miješanja starog hamitskog sloja sa semitima pa i s crncima. U osnovi, hamiti su i Egipćani koji su preuzeli arapski jezik, a svoj su sačuvali samo u bogoslužju.

8.1. BEDUINI
Beduin je riječ uzeta iz arapskog za nomade koji naseljavaju pustinju. Pustinja je grubo i teško mjesto za preživjeti, ali Beduini su se prilagodili takvom načinu življenja. Beduini ostaju na jednom području oko pet mjeseci, a zatim se sele u neko novo područje. Ljeti bi obično izabrali lokaciju blizu vode. Beduini putuju oko devet sati na dan. Za transport koriste deve, konje i magarce koji su također naučeni na dugotrajno hodanje. Obuća beduina napravljena je od kozje kože. ”Muškarci su nosili službenu odjeću, a ispod toga nosili su i potkošulju. Ako bi bilo vruće, nosili bi samo potkošulju. Žene su nosile crne haljine napravljene od odjeće koju bi trgovci donijeli iz Indije. Također su nosile i maske da pokriju lice. Te su maske bile izrađene od jedrenine obojene indigo - plavom bojom i također su bile iz Indije. Bile su tako ispolirane i sjajne da su često izgledale kao metal.�20) Male djevojčice nosile su haljine svijetlih boja. Maleni dječaci nosili su poslovnu odjeću kao i njihovi očevi. Dječaci i djevojčice učili su Ku�ran. Beduinska djeca učena su kako preživjeti i prihvatiti teške pustinjske uvjete njihovih roditelja.

_________________________________________________________________
20)
8.2. MZABITI
”U saharskim prostranstvima ( oazama ) žive i druge manje skupine i sekte. Jedna od vrlo zanimljivih sekti su, primjerice, mzabiti (sekta ibaditskih muslimana). Oni žive gotovo izolirano u znamenitoj oazi Ghardaia u Alžiru ( južno od Saharskog Atlasa ), u pokrajini koja se po njima zove M��Zab. U gradu ( oazi ) nalazi se znamenita džamija s piramidastim minaretom. Tu su i četvrti kvadratičnih kuća, odvojenih zidinama ( kasba ). Od posebne kulturne vrijednosti je gradić Beni Isguen, sveto mjesto Mzabita, sa starom jezgrom ( upisan u svjetsku kulturnu baštinu UNESCO-a ).�21)

Politički i ekonomski procesi koji su posljednjih desetljeća zahvatili afričko tlo odrazili su se, ovisno o zemlji u čijem je sklopu dio ove pustinje, u većoj ili manjoj mjeri i na njezino stanovništvo. U novim prilikama iskrsnuli su problemi u vezi s radikalnim promjenama u životu ljudi, osobito nomada. Velike teškoće predstavlja kidanje njezine stoljetne aktivnosti i trajno naseljavanje ( pretežno na rubovima oaza ), a posebno privikavanje radu. Na sjedilačko se stanovništvo taj proces povoljnije odrazio. U prvom redu ono se oslobodilo nomada, koji su ih nemilosrdno iskorištavali, a osim toga njihove radne navike omogućuju im lako prilagođavanje novim aktivnostima u rudnicima, na gradilištima i sličnim mjestima.
Vjeruje se da zemlje sjeverne Afrike imaju veoma nizak postotak aktivnog stanovništva, prvenstveno zbog malog postotka žena u privredi (muslimani).

___________________________________________________________________________________________
21) Ibidem 1, strana 44
9. GOSPODARSTVO

Opće su značajke gospodarstva slaba razvijenost i kolonijalni karakter. Isprepliću se utjecaji stare berberske i mlade arapske kulture, a postoji i znatna razlika između relativno važnijeg obalnog područja Sredozemlja i sušnije unutrašnjosti Sahare i njezinih rubova. Mediteranska fasada atlaskih zemalja, visočje Barka u Libiji i dolina Nila u Egiptu područja su stare ratarske i vrtlarske kulture. Očuvano berbersko ratarstvo još uvijek je onakvo kakvo je bilo u antičko doba. Male proizvodne količine jedva pomiruju potrebe stanovnika, koji su najvećim dijelom zakupnici i nadničari. Uzgaja se pšenica i ječam, maslina i vinova loza. U tim je krajevima arapsko stanovništvo pretežno u gradovima. Prema sušnijoj unutrašnjosti ratarstvo postaje ekstenzivnije i sve ga više potiskuje pašnjačko stočarstvo. Ratarstvo je ograničeno samo na izolirane oaze, vaadiie i rijetke doline, dok su okolna sušna područja domena nomadskog stočarenja. U oazama se pretežno uzgaja datulja, a manje pšenica, kukuruz, sorghum, djetelina i duhan. U novije se vrijeme proizvodi pamuk, koji je, međutim, izrazita komercijalna kultura. Naročito se uzgaja u delti Nila u Egiptu i između Plavog i Bijelog Nila u Sudanu. U stočarstvu prevladava sitna stoka (ovce, koze, konji ) i deve, koje služe prometu, a daju meso, mlijeko i kožu.

Za rudno bogatsvo Sahare nekadašnje kolonijalne vlasti jače su se zainteresirale poslije Drugog svjetskog rata. Traganje za naftom u Alžiru datira od 1947. ”Otkriće velikih količina nafte u oblasti Hassi i Messaoud i Edjelen ( 1956 ) potakla su na daljnja ispitivanja, a ona u Libiji ( Sarir, Dahra, Zelten i dr.) dala su neočekivane rezultate. Uz naftu ( naftovod Hassi Messaoud-Bejaia u Alžiru i Edjelen-Skhira u Tunisu ) iz alžirske se Sahare (ležišta Hassi R�mel i Harur) izvoze i velike količine utekućenog zemnog plina.�22) Za izvoz kvalitetnih željezničkih ruda iz saharskog dijela Mauretanije izgrađena je željeznička pruga ( 1962. ) do luke Novadhibou na atlanskoj obali. Uz ležišta željeznih (Gara Djebilet i jugoistočno od Tindoufa) i manganovih ruda ( Djebel Guettara ) u Alžiru, otkriven je niz drugih (bakar, nikal, kobalt, molibden, uran, volfram ) u Ahaggaru, A�ru i Tibestiju.

____________________________________________________________________________
22) Ibidem 6
10. PROMET

”Promet Sahare je nerazvijen i odraz je niza prirodnih i društvenih faktora. Promet je i u pretkolonijalnom razvoju bio slab. Stara domaća prometna sredstva bila su primitivna i prilagođena posebnim uvjetima pojedinih područja. Magarac i mula glavna su tegleća stoka u sjevernoj Africi, u mediteranskom obalnom području. U sušnim krajevima Sahare i na njezinim rubovima promet između pojedinih oaza Sahare i njezinih okolnih krajeva još uvijek se vrši pretežno devama.�23)
Unatoč životnim opasnostima karavane su se stoljećima kretale Saharom, povezivale oaze, trgovale i prenosile zlato, bjelokosti, sol i robove. ”Najpoznatiji karavanski putevi bili su ”mauretanski put� (Senegal-Atar-Ljill-Agadir ), Gao-Tessalit-Reggane-Adrar-B�char, Agades-Bilma-Gatrun-Fezan-Tripoli i dr. Oko 1920. uspostavljene su prve prometne veze motornim vozilima na cestama Colomb B�char-Laghouat-Biskra, Sba- Tessalit i In Salah-Ahaggar-Agades prema Gao-Niamey-Kano. Dok su se prometne veze unutrašnjosti s obalnim područjem razvile u vezi s iskorištavanjem ležišta i izvoza ruda, međusobno je povezivanje unutrašnjih dijelova zanemareno.�24) Značajno je da sjeverna i tropska Afrika još uvijek nisu povezane nijednom željezničkom prugom. Među mnogim projektima za gradnju transsaharske ceste prihvaćen je onaj koji povezuje grad Alžir s Tamanrassetom, odakle se cesta odvaja prema Maliju i Nigeru. Radovi su započeli 1971. u Alžiru, a dionica El Goleje do In Salaha završena je 1973. Predviđeno je da se čitava Alžirska dionica do nigerske granice završi do 1980. Zbog vrlo teških terenskih i klimatskih prilika prosječno se godišnje izgradi 170 kilometara ceste. Godine 1976. otvorena je redovna linija Alžir-Kano za teška motorna vozila (putovanje traje od osam do jedanaest dana ). Najveće značenje za svladavanje ovog golemog prostora ima avionski promet s mnogim aerodromima i zračnim lukama po oazama.

___________________________________________________________________________________________
23) Ibidem 8, strana 5
24) Ibidem 6
11. ISTRAŽIVANJA

Sahara je od najstarijih vremena opravdano bila zastrašujuća i opasna prepreka. Stari Egipćani samo su nadzirali obližnje oaze, Kartažani su ograničili svoje naseobine na sredozemnu obalu, a pokušaji Rimljana da osvoje Saharu ipak su se zaustavili na njezinom rubu. Interes Europljana za Saharu kasno se javio. Tek početkom 19. stoljeća J. Ritchi i G. F. Lyon 1819. a D. Denham, H. Clapperton I W. Oudney 1822. uspjeli su prijeći Saharu i otkriti jezero Čad. A. G. Laing prešao je Saharu i dopro do grada Tinbuktu 1825. ( gdje je ubijen ), a R. Calli� vratio se s putovanja iz Tinbuktua prešavši Saharu 1828. Francuksa vojna osvajanja sjeverne Afrike započela su 1830; dvadeset godina kasnije granica je uspostavljena na rubu Sahare. Daljnjem, sporom osvajanju pustinje prethodili su istraživači H. Barth (1849 - 1855), H. Duveyrier ( 1850 ), G. Nachtigal (1864 - 1874) I G. Rohlfs (1862 - 1878); njihova su otkrića bila bitna za upoznavanje zapadne i srednje Sahare. Iako su nizom planiranih znanstvenih istraživanja u novije vrijeme postignuti veliki rezultati, pojedini dijelovi ove pustinje ostaju i dalje nepoznati.

filip_035 · Početnik Domaćeg.de

sta ti znaci vaadii, ako me pita na*ebao sam. Ako znas naravno Very Happy