www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014
.:: ONLINE - RADIO ::: www.Domaći.de ::.

Atlantida
Strana prethodna  1, 2, 3, 4  sledeća
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Istorija sveta ~ -> ~ Mitovi i legende ~
::  
Autor Poruka
romeomarkovic
Otrov za cure
Otrov za cure



Godine: 107

Datum registracije: 31 Maj 2006
Poruke: 1055
Mesto: Bogu iza tregera...

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Sub Jun 24, 2006 2:44 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Toliko su vam tekstovi zanimljivi da nemogu da odem u krevet a da ih ne procitam sve... Bravo za Modifikatore!(Namerno sam napisao M veliko) Smile


_________________
 
kika_sd
Dobro upućeni član
Dobro upućeni član



Godine: 29

Datum registracije: 04 Jun 2006
Poruke: 554
Mesto: ni tamo ni ovamo

djibouti.gif
PorukaPostavljena: Sre Sep 13, 2006 4:10 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Ne razumem ljude koji tvrde da Atlantida nije postojala i da se ne krije na dnu okeana.Vidimo i danas sta se desava,zemljotresi,poplave,uragani,cunamii,zasto misle da nije moguce da se isto tako dogadjalo i ranije i da sve to nije moglo da unisti Atlantidu.Mozda za 1000 godina i mi nestanemo kao Atlantida.
Svaka cast na obradjenoj temi! Wink

_________________
"Ja jos kradem dane Bogu,ja jos umem,ja jos mogu da sam sebi stvorim neki mir.Jos sam sretan sto postojim,pisem pesme,zvezde brojim,jos sam onaj isti vetropir..."
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Sep 16, 2006 7:50 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Pa i Dinosauruse su pronasli ,tako ce se i ova tajna jednog dana definitivno razjasniti

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
FatJoe
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 28

Datum registracije: 10 Jul 2006
Poruke: 249
Mesto: Trebinje

russia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 28, 2006 3:02 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Odlicno obradjena tema svaka vam cast. Saznao sam mnogo novih stvari i samo ovako nastavite!
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 32

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Nov 11, 2006 9:58 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Semir Osmanagić, Civilizacije prije početka “zvanične” historije

Koordinate Atlantide

Platon je bio Sokratov ucenik sve dok se Atenjani nisu surovo obracunali sa Sokratom 399 godine p.n.e. Nakon toga, Platon puno putuje, ukljucujuci i put u Egipat. Kada se ponovo skrasio u Ateni, osnovao je Akademiju, skolu nauke i filozofije, pretecu danasnjih univerziteta. Njegov najpoznatiji ucenik je bio Aristotel.



Zahvaljujuci brizljivom cuvanju dokumenata, mnostvo Platonovih radova je sacuvano. Bilo u formi pisama ili dijaloga. Danas cemo pomenuti dva: "Timeaus" i "Critias". Njihov znacaj je izuzetan; to su jedini znani originalni radovi koji pominju otok iz naslova danasnjeg priloga: Atlantidu.



"Timijus" i "Kritijas" predstavljaju dijaloge vodjene izmedju Sokrata, Hermokrata, Timijusa i Kritijasa. Kao prilog ranijem razgovoru o idealnom drustvu, Timijus i Kritijas su ispricali Sokratu pricu koja "nije fikcija nego istinita prica". Prica je o konfliktu izmedju drevnih Atenjana i Atlantidjana preko 9,000 godina prije Platonovog vremena (12,000 godina distance od nas). Prica o Atlantidi je prenesena Solonu od strane egipatskih svestenika. Solon je ispricao Dropidu koji je bio pra‑pra‑djeda Kritijasu. On je, pak, pricu cuo od svog djeda, cije je ime takodje bilo Kritijas.





"Sokrat: ...Vrlo dobro. A koja bi to bila cuvena drevna prica koja nije samo legenda, nego stvarna cinjenica?



Kritijas: ... U egipatskoj delti, u grad Sais, stigao je Solon kojeg su docekali sa velikim pocastima... Razgovarao je sa svestenicima koji su bili cuvari drevnog znanja...Tamo je otkrio stvari koje nijedan Helen prije njega nije znao o starim vremenima..."





(Iz Platonovog doba podjimo jos unatrag, u drevni Egipat.)





"Solon: ... Zelio bih vam govoriti o najstarijim vremenima kako ih mi znamo; o Foronijusu, "prvom covjeku", o potopu, o genealogiji mojih praotaca...



Egipatski svestenik: O Solonu, Solonu, vi Heleni niste nista drugo do djeca, i nema starca medju vama.



Solon: Kako mislis?



Egipatski svestenik: Mislim da ste u mislima jos uvijek zeleni, mladi. Nema drevnih iskustava koja ste sacuvali ili naslijedili. I reci cu ti zasto. Dosada je bilo, i bice ih jos, mnogo katastrofa koje bi zbrisale citave civilizacije. Vi se sjecate samo jednog potopa. A bilo ih je mnogo. Nadalje, vi ne znate da je na vasim zemljama zivjela najnaprednija civilizacija koja se ikada pojavila na Planeti. Vi ste, i vas citav Grad, daleki potomci nekolicine prezivjelih..."





Arhaicna prica krece na petnaest stranica teksta i vodi nas na otok Atlantidu. Ukratko, ovo je Solon saznao prije skoro tri hiljade godina.



Do prije 12,000 godina postojao je veliki otok u Atlantskom okeanu naseljen sa naprednom i mocnom civilizacijom. Bili su bogati zahvaljujuci prirodnim izvorima. Otok je bio svjetsko srediste trgovine i proizvodnje. Grad Atlantis bio je smjesten na obodu otoka. Grad je bio opasan sa nekoliko koncentricnih krugova ispunjenih vodom. Time je bila omogucena plovidba do njegovog centra (9 km). Izvan samog centra, u drugom krugu, je bila gusto naseljena oblast gdje je zivjela vecina stanovnistva. Izvan grada lezala je plodna zemlja (530 km dugacka i 190 km siroka). Navodnjavanje je vrseno putem mreze kanala koji su skupljali vodu iz planinskih izvora i rijeka. Dvije zetve godisnje su bile moguce. Otok je obilovao florom i faunom, ukljucujuci slonove koji su slobodno tumarali.



U sredistu otoka bio je izgradjen hram u cast Posejdona, boga mora. Ispred hrama je bila gigantska zlatna statua Posejdona kako jase u kociji koju vuku konji sa krilima. U ovom hramu su vladari Atlantide diskutirali zakone i donosili presude.



Generacijama su Atlantidjani zivjeli jednostavnim zivotom. Ali, polako su poceli da se mijenjaju. Moc i oholost su poceli da ih korumpiraju... Uskoro, u jednom nasilnom naletu, bili su kaznjeni. Otok Atlantida, njegovi ljudi i memorije, progutalo je more...





********





Slijedi prica zasnovana na tekstovima autora koji se cesto javljaju napisima o duhovnom zivotu Atlantidjana: Mark Hammons i Geoffrey Keyte, ciji se, opet, tekstovi nerijetko pozivaju na najcuvenijeg americkog proroka Edgar Cayce‑a, koji je iza sebe ostavio more knjiga sa svjedocanstvima reinkarniranih dusa sa Atlantide.





Atlantida je fizicki locirana izmedju Sargaskog mora, platoa Bimini na jugu i Azorskog otocja na krajnjem istocnom kraju.



Mnogo ostataka drevne civilizacije zagadjuje more unutar ovog trokuta. Cilj da se pronadju ostaci Atlantide nije samo u pronalazenju starih objekata. Njih je zapravo dosta, vecina jos uvijek neotkopana. Stvarna zelja je da se dodje do legendarne tehnologije Atlantidjana.



Americka vojska se ozbiljno zainteresirala za Atlantidu tokom 1940‑ih kada su nasli interesantan uredjaj u pustinji u Novom Meksiku. Povezivanjem sa Teslinim tumacenjima zakljucili su da je rijec o nekoj vrsti motora. Koji moze stvari i ljude uciniti "nevidljivima"! Tacnije, koji ih moze odvesti u drugi prostor i drugo vrijeme.



Eksperimenti koji su slijedili tokom narednih decenija doveli su do niza svjedocanstava.



U pocetku, "povratnici" su bili etiketirani kao "lazovi" ili "ludjaci". Odvedeni na izolirane farme bez mogucnosti kontakta sa okolinom. Vremenom, iskustva su pocela pokazivati trend, slicice koje su objasnjavale mozaik. Atlantida ne samo da nije bila mit, nego je bilo vise nego jedna Atlantida! Ono o cemu je govorio Platon je imalo historijsku podlogu, ali u stvarnosti je bilo i vise od toga.



U stvari, mnostvo grckih prica jesu istinite u sustini, ali su samo blijedi odsjaj ranijih dogadjanja.

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 32

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Nov 11, 2006 10:00 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Posejdonov hram na Atlantidi

Atlantida je nestali kontinent koji je trpio tri kataklizme. Prije 50 000 godina, u vulkanskim erupcijama, tone polovina kopnene povrsine izmedju Evrope i Afrike, s jedne, te obiju Amerika s druge strane. Oko 28 000 godina p.n.e. dolazi do promjene zemaljskih polova. Atlantida gubi ponovo dio kopna, zavladalo je ledeno doba. I, napokon, sudarom sa kosmickim objektom, oko 10 000 g.p.n.e. Atlantida konacno tone. Tek nekoliko visokih planinskih vrhova, medju kojima i Kanarski otoci, ostaju iznad povrsine mora,.



Dvije knjige o Atlantidi ce nam biti vodici u nastavku.



Shirley Andrews i njena "Atlantis, Insights from a Lost Civilization" (2001.) je prva. (Trenutno sam na polovini knjige.). Lewis Spence je u svojoj trecoj knjizi o Atlantidi "The Occult Sciences in Atlantis" (1977.) detaljno opisao svestenstvo ove civilizacije.





********





Svedska ekspedicija je istrazivala uzorke podvodnog tla oko 800 km zapadno od obala Afrike. Godina je 1948. Medju uzorcima na koje su naisli, bili su primjerci 60 razlicitih vrsti slatkovodnih algi. Daljim testiranjem je ustanovljeno da su se alge iz jezerske vode nasle na morskom dnu prije 12 000 godina. Ili, konkretnije, nakon zivota u slatkim vodama Atlantide, nakon njenog potonuca, zavrsile su na dnu Atlantskog okeana. U narednim godinama, slijedila su slicna otkrica u okolini Azorskih i Kanarskih otoka.



Samo nekoliko planinskih vrhova je prezivjelo katastrofu Atlantide. Otocja Azora, Madeire, Kanara i Kejp Verde su podsjecanja na izgubljenu civilizaciju. Planina Atlas je bila najvisa u to doba - oko 6 000 metara. Ime je dobila prema prvom Posejdonovom sinu. Atlas je uvijek bio prekriven snijegom. Iz vulkanskih dubina para je stvarala oblake koji su neprestano zaklanjali sami vrh. Pogled na Atlas je bio nezaboravan; nije cudo sto se doimalo da je ta planina spojena sa nebeskim svodom.



Danas je od Atlasa ostao vrh Pico Alto u Azorima; preko 3 000 metara je svojevremeno zavrsilo pod morem, ali jos uvijek se oko 2 500 metara nalazi iznad njegove povrsine.



Erozija duz obala Atlantide je kreirala beskrajne pjescane plaze. Potonucem Atlantide te su se plaze nasle na dnu okeana. Americki okeanograf Dr. Maurice Ewing je 1949. prijavio njihovo postojanje 1 600 km daleko od spanjolskih obala . Vozeci se podmornicom, uzeli su uzorke pijeska. Rezultat: pijesak je bio oko 12.000 godina star. Uzorci pijeska ispod dubljeg nivoa dali su starost od 20 000 godina.



Geoloski dokazi za postojanje Atlantskog kontinenta su brojni. Koraljni ostaci prikazuju biljke i zivotinje koje ne mogu prezivjeti na dubini vecoj od dvadesetak metara. A ovi koralji su pronadjeni duboko na Atlantskom dnu potvrdjujuci tezu da je nekadasnji kontinent bio izmedju americkog i evropsko/africkog kopna.





********





"... U nadi da ce naci zadovoljavajuce rjesenje problema opasnih divljih svijeri... nekoliko konferencija je odrzano na Atlantidi. Prvi sastanak je bio 52 000 g. p.n.e. Mudri predstavnici pet nacija su se odazvali. Dosli su iz onog sto je danas znano kao Rusija i Bliski istok, zatim predstavnici Sudana i gornje Zapadne Afrike, iz oblasti koja je danas Gobi pustinja, te predstavnici nekadasnje Lemurije i Atlantide... Delegati iz Indije i zemlje Og (Peru) su se pridruzili originalnoj grupi tokom narednih konferencija... Slozili su se da Atlantidjani izovde eksperimente sa kemijskim silama kako bi prosirili arsenal oruzja..." (Shirley Andrews citira cuvenog Edgara Cayce-a i njegove "Readings").



..."Ubrzo nakon poslednje konferencije iz 50.722 godine p.n.e. doslo je do promjene polozaja Zemaljskih polova ... uzrokovane nepazljivom upotrebom razarajucih eksploziva. To je izazvalo zemljotrese i vulkanske erupcije diljem Planete...



... Destrukcija Atlantide je bila samo jedna u nizu koje su cekale na red... Ljudi koji su prezivjeli su prolazili kroz teske periode, ali bi se civlizacija uvijek oporavljala... doduse bili su unekoliko drugaciji od nas, ali su se razvijali na slican nacin. U pocetku, ljudi su bivali bliski sa priodom, ali kako bi se vremenom nauka i tehnologija razvijala, oni su postajali agresivniji i vise materijalisticki orijentirani. U godinama pred 28.000 g.p.n.e. i 10.000 g. p.n.e. moralni standardi su padali, kvaliteta spiritualnog zivota je zaostajala i raspad je neminovno slijedio... Negativne vibracije sa Atlantide uzburkavale bi svoju zemljasku i kosmicku okolinu... a tamo je sve povezano i isprepleteno. Neobazrivo koristenje mocnih energetskih izvora dovodilo je do nestabilnosti zemaljske kore i njenog pokretanja duz tektonskih ploca..."







********





Da li je ljudska vrsta ista naucila? Ili iste greske neminovno slijede jedna za drugom? Civlizacija za civilizacijom, jedno doba za drugim. Naivno mislimo da smo izumili nacine da ukrotimo prirodne sile... a sve je, zapravo, davno bilo izmisljeno. Stvari se samo ponavljaju, prirodne katastrofe zbrisu ostatke prethodne civilizacije, a nova pocinje ispocetka. U momentu kada homo sapiens misli da naucno i tehnoloski gospodari svojom okolinom, u svojoj oholosti zaboravlja svoju duhovnu supstancu... I ne vidi neminovan kraj. Nuklearne tehnologija i biolosko naoruzanje ne idu zajedno sa plemenskim nivoom razmisljanja prosjecne vojnicke glave u bilo kojoj zemlji danasnjeg "razvijenog" svijeta.







********





"... Dvije fizicki razlicite grupe ljudi su zivjeli na Atlantidi. Prvi, kromanjonci, su imali dugu i usku glavu sa mozdanim kapacitetom vecim od danasnjeg prosjecnog covjeka. Zubi su im bili mali i jednaki, relativno dugog nosa, visokih jagodica. Muskarci su bili visoki, obicno preko 180 cm. Kromanjonac u nasem odijelu bio bi skoro nezamjetljiv na nasim ulicama, osim jednog detalja: ljepote, koja bi ih izdvajala.



Druga rasa je bila drugacija od kromanjonaca. Zivjeli su u istocnim planinama, tamne koze, vrlo jaki, misicavi. Rudarstvo im je bilo osnovno zanimanje. Bili su vrlo duhoviti. Dobri ratnici, cinili su vecinu armije Atlantide.



Atlantidjani su vjerovali u reinkarnaciju. Jedna dusa, besmrtna, stvorena od strane Kreatora, koja ne umire u momentu kada srce prestaje da kuca...



Brak je zvan "unijom". Partneri bi isli kod lokalnog svestenika, koji bi izvrsio uvid u njihove duse, prijasnje zivote i na osnovu toga bi odredio koliko jedan drugom pasu. Naravno, slican nivo duhovne razvijenosti je obecavao dugotrajniju i stabilniju vezu.



Festivali duhovno/religijskog karaktera su bili cesti. Jedan od obicaja je bilo prinosenje posuda/tanjira sa vocem na planinske vrhove i njihovo ostavljanje u kamenim pukotinama vulkana. Vjerovalo se da ce se na taj nacin zastititi od vulkanskih erupcija i zemljotresa. Stotine tih posuda je prezivjelo.



Americko Geolosko Drustvo je 1949. vrsilo testove podmornicama u okolini Azora i iznijelo je na povrsinu posuda tezine hiljadu kilograma... kalcificiranih diskova sa dubine od nekoliko stotina metara. Posude su bile slicne tezine i oblika... starosti oko 12.000 godina. Dokazano je da su te posude, prema testovima, napravljene na povrsini. Slicni uzorci su nadjeni i na drugoj strani Atlantika, u okolini Bahama...









Na 67. strani nalazim svoj komentar: "... i ne samo oni". A ovo je tekst:



"Duz jugozapadnih obala, pjescane plaze su bile zasticene od velikih okeanskih valova. Neprestani povjetarac je bio spas za toplih, sucanih dana. Atlantidjani su voljeli da se relaksiraju ispod palminog drveca i da plivaju u mirnim morskim vodama."



I, u nastavku:



"... Delfini su bili posebni ljubimci. Atlantidjani su gradili bazene pored svojih kuca za ova, za igru uvijek raspolozena, bica. Imali su identican intelektualni tretman i postovanje. Naucili su da razumiju brzu konverzaciju delfina i shvate njihove mentalne sposobnosti i nteligenciju. Delfini su im pruzali vazan izvor informacija i znanja o moru i historiji..."



"...Rehabilitacija kriminalaca bi se zasnivala na smanjenom dotoku krvi u vazne oblasti mozga te na poticanju osjecaja krivnje u dusi pojedinca... Nakon sudske presude kriminalac bi se odvodio na medicinski stol... magnetni instrument bi ga uspavao, kosa bi se obrijala, ekspert oznacio dielove glave koje treba tretirati. Drugi, veci instrument bi slao svoje energetske zrake preko sat vremena ... i to bi dovelo do atrofiranja pojedinih krvnih dotoka u mozak. Celije lopova koje su kontrolirale gramzljivost, sebicnost i destrukciju bi nestajale. Istovremeno, svestenik bi telepatski radio na dusi, uceci je o visim duhovnim dimenzijama na kojima kriminalno ponasanje nije dozvoljeno..."



Gle vraga. I nasa medicinska nauka je dovela do razvijanja tehnike TMS (transcranial magnetic stimulation) koja omogucava doktorima da privremeno paraliziraju male regione mozdanog tkiva. Prvi rezultati su bili uspjesni u privremenom lijecenju depresije. Ostaje nam da cekamo dan kada ce metoda Atlantidjana postati standard i za nase drustvo.



Platon u svojim historijskim spisima pise da su "Atlantidjani na vrhuncu svoje moci vladali svim otocima u Atlantiku, dijelovima americkog kontinenta, kao i Mediteranom: Egiptom i sjevernom Italijom." Jedna grupa, Mulani, koja je zivjela na obali Maroka prije 12.000 godina ostavila je grobove sa neobicnim kamenim orudjima. Njihove fizicke karakteristike su slicne drugim potomcima Atlantidjana: Berberima u sjevernoj Africi i Gauncima sa Azora.



Atlantidjani su izgradili sjajan Univerzitetski kompleks u Gradu Zlatne Kapije sa dva fakulteta: Fakultet Nauka i Okultni Inkal Fakultet. U prvom su se studirali medicina, matematika, mineralogija i druge discipline.



Inkal Fakultet su vodili svestenici iz Posejdonovog Hrama. Specijalizacije su bile u okultnim fenomenima i naglasak je bio na spiritualnom razvoju studenata: astrologija, prorocanstva, citanje misli, interpretacija snova, prenos misli, upotreba misaonih projekcija da bi se kreirali materijalni objekti. Studenti su ucili da komuniciraju sa spirtualnim svijetom od koga su trazili savjete i pomoc u svim zivotnim pitanjima.



Tokom citave historije Atlantide, ljudi su gradili i zatim se skupljali oko (najcesce) kruznih kamenih monolita. Mocni krugovi su simbolizirali sve-prisutni duh jednog Kreatora. To je bio izvor snage.



Izgradnja ovih posebnih duhovnih sredista je bila kompliciran proces. Upotrebljavalo bi se samo kamenje sa posebnim sastavom. Kameni blokovi, stotinama tona teski, bi se prevozili sa velikih udaljenosti. Sredista na kome bi se gradili su se odredjivala putem vizija i snova... i bili su energetska cvorista. Obicno bi centar objekta bio iznad podzemnih voda... Lokacije Sunca, Mjeseca i pojedinih zvijezda bi odredjivali raspored monolita.



Kameni monoliti su imali dokazana medicinska svojstva; pozitivna energija Zemlje bi blagotvorna utjecala na duhovni i fizicki omotac covjekov.



Tajni rituali posveceni duhovnim bozanstvima su bili uobicajena praksa. Pocast pocetku proljeca ("Nova Godina" ili "ponovno radjanje zivota") bila je centralni dogadjaj.



Tokom noci sa punim mjesecom, prisutni bi se okupili oko kamenih krugova, uzeli za ruke i pjevusili satima ... da bi podigli energetski nivo... dok je svestenik komunicirao sa duhovnim bicima iz druge dimenzije.



Atlantidjani su Sunce smatrali izvorom svjetlosti, toplote i zivota. Na ljetni solsticij bi se organizirao posebni festival. Zajednica bi se skupila oko monolita prije zore i u pjesmi bi razdragani ljudi docekivali Sunce pjevajuci mu posebne himne i ode.



Ova skupljanja su nekada bila posvecivana pojedincima, njihovoj zelji da se oslobode sebicnosti i gramzljivosti. Uz recitacije svestenika, ostali okupljeni bi svoje misli i energiju usmjeravali na izabranog, stimulirajuci ga da se duhovno "procisti".



Moderna oprema otkriva prisustvo misteriozne energije na drevnim religijskim podrucjima u Velikoj Britaniji. Intenzitet varira zavisno od vrste kamena, godisnjeg doba i doba dana. Ultrasonicni zvucni valovi su posebni jaki prilikom izlaska Sunca. Gausmetar, koji mjeri staticno magnetno polje, pokazuje neobicno visoku kolicinu elektromagnetne energije koja cirkulira oko kamenih blokova. Dodatni testovi demonstriraju da kameni blokovi djeluju kao "pojacivaci" (amplificiraju) energetske spirale.



Znanje koje je bilo neophodno za gradnju ovih kamenih sredista se prenosilo sa generacije na generaciju Atlantidjana. Prenos duhovnog i materijalnog znanja bio je direktan, mentalni. (Pismo, kao oblik primitivnijeg prenosa znanja, se pojavilo kasnije u vrlo oskudnom obimu.)



Putovanja i migracije Atlantidjana na druge kontinente, dovela su do gradnje monumentalnih kamenih objekata na izabranim energetskim cvoristima.Vjerovanje da kamen absorbuje energiju iz svoje okoline, a zatim je predaje onima koji izvode ritual, zivjelo je i nakon potapanja Atlantide.



Ostaci monolita konstruiranih u dalekoj historiji, nalaze se i danas od Francuske, Britanije, Irske preko Mediterana, Bliskog i Srednjeg Istoka, do Meksika i Perua. Kameni krugovi su odrzavani, zatim zamjenjivani novim generacijama. Primjera radi, arheolog Geoffrey Bibby procjenjuje da je cak devet razlicitih slojeva pohranjeno ispod monumenta Stonehenge u Engleskoj.



Nasi davni preci su spoznali i vladali fenomenima koje mi, danas, tek pocinjemo da maglovito razaznajemo. Svestenci Atlantide su znali da energija kamenih blokova, uz vibracija nastalih horskim pjevanjem i ritmovima udaraljki (bubnjeva), pomaze u otvaranju svijesti. Naucili su da uspore svoje mozdane vibracije sa 30 valova u sekundi na pola vala u sekundi. Na taj nacin bi ulazili u transno stanje u kome su mogli da primaju poruke iz spiritualnog svijeta. Komunikacija sa duhovnim svijetom bila je svakodnevna, a ne limitirana na povremene "religijske rituale".



Lewis Spence u svojoj obilno dokumentiranoj knjizi "The Occult Sciences in Atlantis" opisuje proces inicijacije buducih svestenika.



Nedaleko od Grada Zlatne Kapije, nalazio se "Labirint" - ogromna pecina, prvobitno nastala hiljadugodisnjim djelovanjem lave i podzemnih voda. To je bila idealna sredina za izazove mladim Atlantidjanima. Svake godine su se pecini dodavali novi prolazi i prostorije.



(Slicna pecina nalazi se na Azorima: Algor do Carvao in Terciera, dugacka 200 metara sa vrlo visokim svodovima.)



Tipicna incijacija u Atlantskom Labirintu bila je fokusirana na koncept smrti i ponovng radjanja. Potencijalni kandidat ulazi u Labirint. U mraku dobija instrukcije da se popne u mali omedjeni prostor u kome se postavlja u fetalni polozaj. Dane i dane tu provodi gladujuci i meditirajuci. Tokom devet sedmica, potecijalni kandidat dozivljava realisticne nocne more dolaska smrti. Nakon uspjesno prebrodjenog perioda, slijedi spiritualno ponovno radjanje i osjecanje elemenata zemlje, zraka, vatre i vode. Na koncu ovog perioda svestenici masiraju tijelo kandidata i primjenjuju magicne instrumente da povrate zivot unutrasnjim organima.



Sredinom sedmog dana devete sedmice, subjekt je spreman za ponovno rodjenje. Tijelo se okruzuje sjajnom svjetloscu i simbolicno se najavljuje ceremonijalno rodjenje. Dostignut je viso nivo duhovne cistote.



Iz Labirinta, inicirani se odvodi na drugu stranu planine u kome buja zivot: egzoticne ptice, svjetni grmovi, drvece sa vocem, pitome zivotinje, bazeni sa mineralnom vodom... Iz tamne pecine u iluziju raja... "Fontana mladosti" i posebno izabrana hrana pomazu oslabljenom fizickom organizmu da povrati fizicku snagu.



U slijedecoj fazi, u "Rajskoj basti", kandidat se suocava sa borbom svoje logicne misli sjedne strane, i intuicije. Uz niz primjera, kandidat se stimulira na oslanjanje na vlastitu intuiciju i nalazenje pravilnih odgovora.



Ukoliko bi prosao i ove testove, onda bi Posejdonov Hram dobio novog iniciranog clana.



Slijedi period studiranja: okultne nauke, ritualni simbolizam, spiritualno lijecenje, levitacija, spiritualna komunikacija i druge vjestine koje su se cuvale u tradiciji hiljadama godina. Objekti Posejdonog Hrama bili su izvanredni. Observatorija je bila opremljena mocnim teleskopima sa precizno izabranim socivima. U skolskoj biblioteci su se cuvali drevni spisi. Meditacija i horsko pjevanje bili su dio obuke. Predavanje muzici i laganim instrumentalnim zvucima, izazivalo bi neopisivo uzivanje i radost prisutnih i osjecaj povezanosti sa citavim kosmosom.



Dvadeset godina skolovanja je bilo potrebno da se nauci drzati intuicija i intelekt u harmoniji. Cilj je bio da tijelo, um i duh nauce raditi zajedno i uspjesno, dajuci individui maksimalnu unutrasnju snagu i moc.



Medju popularnim disciplinama bila je i alkemija. Prije samog materijalnog procesa, bilo je neophodno da buduci svestenici shvate njegovo spiritualno znacenje i smisao. Alkemicari su za cilj imali da nauce sustinu svih stvari... da postanu jedno sa Univerzumom...da dostignu vise nivoe saznanja... i onda da prodru u tajne priorode, zivota, smrti, beskraja...



Koristeci anorgansku materiju i prateci stroge procedure, vrsili su eksperimente. Metali su im bili simboli pojedinih planeta i zvijezda. Zlato je oznacavalo Sunce: izvor zivota i ultimativnu perfekciju za kojom su tezili. Imali su podrobno znanje o atomskoj strukturi materije: daleko superiornije od onoga sto se zbiva u danasnjim laboratorijama.



Memorija o dostignucima Atlantidjana je ostala razbacana u bibliotekama i drevnim predanjima Egipta, sjeverne Afrike (Kartagine) i Grcke. Arapi su bili najvjestiji alkemicari jer su imali pristup drevnim tekstovima, kasnije unistenih biblioteka Aleksandrije i Kartagine. "Magnum Opus" je bila zbirka pisanih informacija nastala na bazi drevnih tekstova i uputa. U njemu se, pored alkemije, mogu naci i ilustracije cudnovatih ljudi, zivotinja, dizajna i simbola koji su pripadali nekom drugom, davno prohujalom, svijetu.



Fragmenti okultnog i alkemicarskog znanja Atlantisa dolazili su u ruke masonima i drugim tajnim drustvima. Njihove tajne knjige pozivaju na obozavanje Sunca i vatre, kao i njihov interest za eksperimentiranje (alkemiju), brojeve i matematicke kodove.



Konacno, poslednji svestenicki nivo bio je "Magus", najvisi stupanj svesenstva na Atlantidi. Zavrsne zakletve su davane u "Holu Prosvjecenih", koji se nalazio na kraju Labirinta. Bio je okruzen sa dvanaest malih kapela, svaka posvecena jednom od proslih kraljeva. Visoki svodovi i bogato ukrasen oltar su dominirali prostorom. Veliki metalni gong je cekao na trenutak svecanog proglasenja. U trenutku udara u gong, zaglusujuca buka bi ispunila Labirint nalik na zvuk gromova.



Oni koji su dostigli stupanj Magusa, nakon vise od dvadeset godina studiranja, iskustava i meditacije, postajali su svjesni vlastite besmrtnosti. Znali su da fizicka smrt predstavlja samo trenutak transformacije u drugi, duhovni nivo.



Imali su sposobnost da napustaju svoje tijelo kada zazele tako da ga nisu shvatali kao zatvor za dusu.



Krecuci se nastanjenim i nenastanjenim prostorima i vremenima svemira, sirili su vlastite spoznaje... da bi bolje sluzili svojoj, ljudskoj zajednici.



Da li su alkemicarski mitovi o pretvaranju "bezvrijednih" metala u zlato istiniti? Potvrdan odgovor bi znacio jos jednu potvrdu postojanja izgubljene civilizacije Atlantide.



Razmislimo kakav bi mi odgovor dali? Pogledajmo olovo, na primjer, i postavimo pitanje da li se od njega moze napraviti zlato? Nasa logicna, "racionalna", lijeva, muska strana mozga, ce odgovoriti negativno.



Medjutim, olovo je samo skup atoma. Kao i zlato. Otkrijmo tajnu formiranja razlicitih elemenata... i ostalo je samo stvar pretumbacije atoma i dobijanja metala po izboru. Otvorimo se desnoj, zenskoj, intuitivnoj strani.



I, odgovor ce biti pozitivan.

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 32

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Nov 11, 2006 10:03 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Potomci Atlantidjana - Baski

U godinama koje se prethodile potapanju Atlantide, hiljade njenih stanovnika su trazile alternativno mjesto za zivljenje. Dolazeci iz zraka (!) i sa mora, predio Baskijskog zaljeva, u podnozju planinskog vijenca Pirineja, ih je podsjecao na staru domovinu. Tu su nastale prve zajednice prije 12.500 godina. Ovdje su bili zasticeni i izolirani. Godine su prolazile, njihova pradomovina je zavrsila na dnu Atlantika.



Od pirinejskih Atlantidjana su ostali njihovi potomci - Baski.



Baski su narod koji zivi u jugozapadnoj Evropi. Oko 600.000 Baska je rasporedjeno u cetiri spanjolske provincije (Navarra, Vizcaya, Guipuzcoa i Alava), a 100 000 zivi na francuskoj strani u tri provincije (Labourd, Basse-Navarre i Soule). Kao nekada, tako i danas, ostali su vezani uz more: regioni sa Baskima protezu se u duzini od 100 km od francuskog obalnog grada Bayonne do spanjolske luke Bilbao. U unutrasnjost kopna ulaze samo oko 50 km, do grada Pamplone.



Premda su mileniji prohujali, Baski jos i danas osjecaju da su "...neposredni potomci Atlantidjana, cija je napredna civilizacija zavrsila na dnu oceana..." (prema interesantnoj knjizi "The Secret of Atlantis", autor Otto Heinrich Muck).



Jezik Baska je jedinstven i naucno je dokazano da ne potice ni od jedne velike grupe jezika.



Indo-evropski jezici su dosli sa istoka (keltski, germanski, latinski) i polako zamijenili ranije evropske jezike. Medjutim, jezik Baska, euskara, je govoren u Baskijskom kraju "...davno prije od ostalih zapadnoevropskih jezika koji su stizali u Evropu..." ("The History of Basque", autor Larry Trust, lingvist Baska).



Njihova rijec za noz bukvalno prevedena znaci "kamen koji reze", podrzavajuci njihovu tezu da im je jezik najstariji na svijetu i izvire iz Kamenog doba.



Doduse, postoje zajednicke rijeci jezika Baska sa nekim drugim "egzoticnim" jezicima: Burushaski (govori se na Himalijima i ne zna mu se porijeklo), Berberi i Tuarezi u Africi, izumrli narod Gaunca sa Kanarskih otoka, staroegipatski, sumerski, minoanski i jezik domorodaca iz srca Gvatemale (odakle su Maje nekada vladale Srednjom Amerikom).



Idiomi i fraze indijanskih plemena Tupi-Guarani, duz rijeke Amazon, neodoljivo podsjecaju na jezik Baska. Arheolog Marcel Homet je studirao grupu lingvisticki povezanih indijanskih plemena koji su imali zajednicko bozanstvo - boga Tupan. Shirley Endrews u svojoj knjizi "Atlantis, Insights from a Lost Civilizations", objasnjava legendu o Tupijima, iduci u proslost 28 000 godina. To je bilo doba druge velike kataklizme koja je zadesila Atlantidjane. Tada je doslo do migracije Atlantidjana prema Karipskim otocima i dalje prema Amazonu. Ove zajednice su se zvale Tupi imajuci isto vrhovno bozanstvo - Tupan.



Ove slicnosti nisu slucajne i upucuju da su fragmenti ovih jezika ipak imali zajednicko porijeklo.



U Starom Testamentu se, u doba gradnje Babilonskog tornja, govori o jednom jeziku na citavoj zemlji. U drevnoj knjizi Maja, "Popul Vuh", tvrdi se da se, prije nego sto su se Maje preselile ka zapadu (Srednjoj Americi), govorio samo jedan jezik.



Atlantida je dugo dominirala Planetom. Trgujuci i putujuci kontinentima, osnivajuci svoje stalne kolonije, njihov jezik je postepeno prihvacan u trgovini i kulturi. Ranije forme govora su postajale inferiorne, a rjecnik Atlantidjana je postao osnova iz kojih su se razvili ostali svjetski jezici. Ali, univerzalni svjetski jezik je postojao: jezik Atlantidjana.



Baski su se uzdrzavali od brakova sa susjednim narodima. Zbog toga se i danas fizicki razlikuju od svojih prvih susjeda Spanjolaca i Francuza. Zadrzali su istaknute kromanjonske fizicke karakteristike.



Njihova krvna grupa je jako razlicita od ostalih evropskih naroda. Baski imaju izrazen visok procenat nulte krvne grupe koja je RH negativna. To je jedna od karakteristika Atlantidjana (i praticemo je na njenim drugim potomcima). Baski zapravo imaju najvisu frekvenciju RH negativnog faktora u svijetu.



Geneticar Luiga Luca Cavalli je skoro kompletirao genetsku mapu Evrope i ukazao na iznenadjujucu razlicitost Baska u odnosu na ostale Evropljane: najvisa proporcija RH negativne krvi (25%) i najvisi procenat nulte grupe (55%). To ih direktno veze za najstarije humane zajednice u Evropi - kromanjonce.



Sada je vrijeme da zavirimo u oficijelno, enciklopedijsko odredjenje ovog naroda: "Baski, narod nepoznatog porijekla, pretezno zive u oblasti Pirineja. Etnicki, izgleda da pripadaju bijeloj rasi, ali istrazivanja njihove krvne grupe pokazuje dugu izoliranost od ostalih Evropljana; njihov jezik je istaknuto konzervativan i ne lici ostalim indoevropskim jezicima...



...Baski su sacuvali karakteristike svoje drevne kulture usprkos upadima Rimljana, Visigota, Mora i Franka. Nakon gradjanskog rata u Spaniji, general Franko je potcinio region i to je uzrokovalo budjenje nacionalizma i pokreta ETA..."



Kroz duge periode Baski su cuvali svoju samostalnost, kulturu i demokratske tradicije. Nazalost, pisani dokumenti postoje samo unatrag dvije hiljade godina i svi oni govore o otporima Baska pred osvajacima. Medjutim, kulturna dominacija Pariza i Madrida je ucinila svoje. Jezik Baska, euskara, postoji samo kao drugi jezik u njihovim provincijama i polako nestaje. Dosljaci ga ne uce, TV i mediji cine svoje.



Potomci Atlantidjana se nepovratno utapaju u novu civilizaciju.



Cuveni Baski bi povremeno izranjali na modernoj svjetskoj pozornici. Istrazivac Elkano je, nakon smrti Magelana, kompletirao prvo moderno otplovljavanje Planete. Kompozitor Maurice Ravel, politicarka Dolores Ibarruri, osnivac jezuitskog reda Ignatius Loyola...



Ipak, danas nas interesuje poet Jacinth Verdauger, koji je objavio divnu poemu "L'Antantida" 1978. godine. Verdauger u njoj ostavlja mladim generacijama Baska podsjecanje i postovanje prema drevnoj domovini Atlantidi. On opisuje snjegovite planinske vrhove Atlantide i strasne vulkane. Emotivno opisuje divne cvijetne baste i nepregledna zitna polja koja podsjecaju na zlatne kose Atlantide, toliko drugacije od pirinejskih krajeva. Kondori koji lete visoko na nebu, i prethistorijske zvijeri te mamuti sa Atlantide ozivljavaju u njegovoj poeziji. Pominje cak i zlatna polja naranci u regionu Gorija.



Verdaugerova istinska vezanost za Atlantidu odrazava tipicnu ljubav za zemlju davnasnjih predaka. Kao i imigranata inace prema njihovim maticnim domovinama.

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 32

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Nov 11, 2006 10:05 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Potomci Atlantidjana - Guanci

U martu 1936. Spanjolska republika je transferirala generala Franciska Franka na Kanarske otoke pod sumnjom da je pripremao vojni puc. Cetiri mjeseca kasnije general Franko je uspio zavladati Kanarima, prebaciti se u Maroko i nastaviti borbu protiv Republike. Gradjanski rat je neslavno zavrsen pobjedom fasistickog kaudilja, a Kanarski otoci su ostavljeni na nemilost anti-republikanaca.



Stotinjak kilometara od obala teritorije Zapadne Sahare, smjesteno je sedam "pasjih otoka" (latinski canariae - pas). Kada su Spanjolci poceli dolaziti na arhipelag u XV stoljecu zatekli su misteriozne domoroce - narod Guanchi. Bili su visoki, plavih ociju i svijetlo plave kose. Zivjeli su u pecinama, mumificirali svoje mrtve. Nisu imali brodove. Izolirani na svojim otocima, Guanchi se nisu mijesali sa drugim rasama kroz historiju. Sacuvali su svoje originalne kromanjonske karakteristike.



Spanjolci su, po svom obicaju, masakrirali domoroce i izbrisali ih sa demografske karte za manje od stotinu godina. Usto su svijetu svecano objavili da su Guanchi bili nepismeni.



Mnogi pobornici teorija o Atlantidi smatraju da su Kanarski otoci ostatak potonulog kontinenta, a da su danasnji vulkanski vrhovi samo sjena nekadasnjih gorostasnih planina. Geoloski gledano, ove postavke vjerovatno ne stoje. Naime, Kanarski otoci idu do dubine od 3 000 metara i formirani su prije skoro 3 miliona godina. Bazaltna lava je tipicna za ne-eksplozivne vulkane.



Ali, porijeklo Guanchija ipak treba objasniti. Jasno, blizina Afrike i crne rase pri tome nimalo ne pomaze. Plavi Arijevci ne poticu ni iz Afrike, ni iz Arabije, vec sa Indijskog potkontinenta. Pojedine bijele rase iz doba Egipta, Kelta, a pogotovo Rimljana, takodje ne objasnjavaju Guanche iz prostog razloga, jer su oni vec bili na Kanarima u doba procvata egipatskih i evropskih carstava.



Slijedeci zakljucak se sam namece: Kanarski otoci su u doba Atlantide bili periferija nestale civilizacije, a dvadesetak hiljada kromanjonaca na koje su nabasali Spanjolci (dvanaest hiljada kasnije), predstavljaju daleke potomke visokih i zgodnih Atlantidjana.



Drevni srednjoamericki narodi imaju svoje stepenaste piramide. Isto kao i Sumerani, Babilonci i rani Egipcani sa druge strane Atlantika. Ali, stepenaste kamene piramide su imali i Guanchi u okeanu koji s pravom nosi ime Atlantidjana.



Na Kanarskim otocima i danas postoje ostaci nekoliko stepenastih piramida ciji autori nesumnjivo pripadaju istoj skoli arhitekture kao i Maje ili Sumerani.



Piramide su podignute u pravilnom smjeru istok-zapad odslikavajuci izlazak i zalazak sunca. Pazljivo izgradjene stepenice na zapadnoj strani svake piramide vode do vrha. Pretpostavljamo da su se nekada na ravnom vrhu nalazile opservatorije kao i kod drugih naroda (ovako cemo preduhitriti arheologe koji bi nam rado poturili drugacije objasnjenje, recimo ono o religijskim, ceremonijalnim ili zrtvenim hramovima).



"...Panika je zavladala Atlantidom tokom njene finalne destrukcije. Ocajni Atlantidjani su se penjali na planinske vrhove. Osvrcuci se iza sebe, vidjeli su tijela svojih prijatelja koja su plutala na vodi kao morska trava..." ((Randall-Stevens, "Atlantis to the Latter Days").



"...Kontinent je polako tonuo, nivo mora je rastao, planinski vrhovi su postajali otoci. Kontinuirana vulkanska aktivnost na onom tlu sto danas predstavlja Azorske Otoke ih je ucinila nenastanjivim. Ali su zato Kanarski otoci ostali znatno gostoljubiviji. Velike prirodne pecine su pruzile utociste izbjeglicama... koji su vremenom rekonstruirali slike iz proslih zivota. Izgradili su kuce i male gradove od kamenih blokova. Kanali koje su podizali za irigaciju produzavali su sezonu rasta i, kako se zivot poboljsavao, ovi potomci Atlantidjana na Kanarskim otocima su ozivljavali i druge aspekte svoje izgubljene kulture. Kada su 1402. godine Spanjolci zabiljezili svoju prvu posjetu otocima, otkrili su rusevine nekih od drevnih gradova i irigacionih kanala..." (Shirley Andrews, "Atlantis, Insights From a Lost Civilization").



Medju vaznim stvarima koje osnovna skola uci je i objasnjenje kako je Amerika dobila ime. Govorili bi nam da Amerigo Vespuci ima cast da su po njemu dobili ime oba kontinenta. Ipak, trideset godina poslije, moramo napraviti ispravku. Moreplovac i pisar, originalnog imena Alberigo Vespucci, na evropski kontinent je donio ime Amerika od domacih stanovnika americkog kontinenta. To je ime koje su indijanci u obje Amerike upotrebljavali davno prije Srednjeg Vijeka.



A prekrajanjem historijskih knjiga i fakata, Alberigovo ime je promjenjeno u Amerigo. Time se trebalo da izbrise trag originalnoj etimologiji. Tokom Rimskih vremena poznato je da su Britanci upotrebljavali ime Armorika za kontinent na zapadu. Ime je izvedeno iz keltskog ar-mor sto znaci "preko mora". Mnoge legende vezuju Armoriku za potonuli kontinent u Atlantiku. Identican naziv ar-mor-ika se srece i na dravidskom jeziku indijskog potkontinenta iz jos starijih vremena. U prijevodu ta rijec znaci "ostaci kontinenta potonulog u moru".



Sigurno je da se etimologija ovih rijeci moze pratiti posvuda gdje su Atlantidjani i njihovi rastrkani potomci zavrsili nakon potonuca maticnog kontinenta. Nazalost, vecina ovih znanja je brizljivo skrivena ili zauvijek nestala.



Misterija Guanchija ipak nije prepustena zaboravu. Nezavisni istrazivaci i ("alternativni") historicari posjecuju Kanarske Otoke trazeci objasnjenja i nudeci odgovore o ovom nestalom narodu.



"...Guanchi predstavljaju poslednji cistokrvni kromanjonski ostatak genetike Atlantidjana: velike lobanje, visoka cela, duge, ravne noseve, cvrstu bradu. Oni su vjerovali da su se spasili penjuci se na planinske vrhove otoka. Bili su toliko uplaseni od mora da nikada vise nisu gradili brodove..." ((Shirley Andrews, "Atlantis, Insights From a Lost Civilization").



"...Guanchi su sacuvali neka od znanja Atlantidjana iz astronomije, te pravnog i zakonodavnog sistema, ukljucujuci deset izbornih politickih predstavnika..." (Berlitz, "Mysteries From Forgotten Worlds").



"... Stup, slican onom u Posejdonovom hramu u Atlantisu, je zauzimao vazno mjesto u religijskim obredima Guanchija..." (Spanuth, "Atlantis of the North").



"...Na vrhovima njihovih planina, Guanchi su nudili svoje molitve svemogucem bogu, koji je nagradjivao vrline, a osudjivao grijehe..." (Donato, "A Re-Examination of the Atlantis Theory").



"... Sekta zena-svestenika, zvanih Magades, je praktikovala svoje obrede oko kamenih monumenata u obliku kruga, slicno kao i u drevnom Meksiku i Evropi. Pod pokroviteljstvom visokog svestenika, ove djevice su ucestvovale u simbolicnm plesovima. U transu ili hipnozi, sluzile su kao proroci. Ukoliko bi vulkani postajali aktivni ili bi dolazilo do zemljotresa, djevice bi se zrtvovale bacanjem u okean, nadajuci se da ce na taj nacin sprijeciti svemocni okean da ih sve proguta kao sto je to jedamput ucinio u proslosti." (Spence, "Occult Sciences in Atlantis").



"... Istrazivaci koji su otkrili narod Guanchija 1402. godine, naisli su na irigacioni sistem, ostatke keramike, mumije, crteze na zidovima pecina i rusevine prethistorijskih gradova. Divni crtezi umjetnika Guanchija na pecinskim zidovima bili su skoro identicni onima koje su slikali kromanjonci iz juzne Francuske. Njihova keramika, stara do 20 000 godina (!), je bila ukrasena dizajnom koji je identican onom iz najstarijeg perioda srednjoamerickih naroda. Interesantno je bilo otkrice kamene statue Guanchija koja je predstavljala golog muskarca koji nosi globus... identicnu Atlasu koji na svojim rukama takodje drzi Planetu... (Zhirov, "Atlantis").



Krvna slika Guanchija?



Jos jedan dokaz o njihovoj vezanosti za kromanjonce i razliku u odnosu na susjede. Naime, Guanchi su imali izrazen visok postotak nulte krvne grupe i negativnog RH faktora. Slicno kao i ostali potomci Atlantidjana: Baski, Berberi, neke kulture iz sliva Amazona...



Spanjolci su se pobrinuli da pisani znakovi i hijeroglifski simboli Guanchija dozive istu sudbinu kao pisana ostavstina Maja - dakle, da ih sistematski uniste. Ali, pojedine rijeci i fraze mrtvog jezika Guanchija su ostale sacuvane. Oficijelni lingvisti smjestaju ovaj jezik u afro-azijsku familiju.



Pogresno.



Porijeklo njihovog jezika je mnogo starije i zajednicke tacke im treba traziti medju jezicima ostalih potomaka Atlantidjana. Dakle Berberima, Baskima i drugim prekomorskim narodima. Na primjer, drevnim stanovnicima juznoindijskog potokontinenta (danasnji dravidski jezici). Visoki, plavooki Arijevci iz Indije, imali su more zajednickih rijeci sa svojim rodjacima sa Kanara.



Primjeri iz obimne komparativne liste dva jezika su uvjerljivi:





Znacenje Guanchi jezik Dravidska etimologija

--------------------------------------------------------------------------------

nebo achaman ox-am-an

godina achano ajja-no

ljudi achicaxna acchi-sagina

zivio! achit! akchi!

Zemlja Achoron Achurun

koza ara kara, ar

livada armenine aram-meyni

zitna polja benasmen panna-as-men

pas cancha kunchi

jezero ere eri

koral goro gor-o

covjek guan gand

drzava guanac gand-ak

ovce hana ana

djavo guayota kay-ota

psenica irichen arichi

kralj mencey menkay

senator tagoror takkor

radije ce

umrijeti! vacaguare! vaka-k-ari!

______________________________________________________________________





Rimski historicar Plinije u svojoj "Natural History" tvrdi da su Kanarski otoci dobili ime po velikom broju pasa pronadjenih na otoku (canis na latinskom znaci pas).



Dovedimo i ovu tvrdnju u pitanje.



Vratimo li se jos dublje u historiju vidjecemo da se rijec kanari sastoji od rijeci "cham" i "ari". Prema biblijskoj tradiciji i dravidskim jezicima, rijec "cham" ima znacenja "kreator", "arhitekta", "pas", "pasji", "pali", "mrtvi". A dodatak "ari" znaci "otok", "litica", "stijena" i upucuje na ideju o potonuloj zemlji ciji su vrhovi ostali iznad vode.



Kombinacijom ove dvije rijeci dolazimo do pravog smisla "kanarije": rijec je o otoku na kom su preostali "kreatori" (Atlantidjani) dozivjeli sudbinu "palih andjela" postajuci "odbacenim psima".



Od raja do potpune izolacije.



Platon je, prije Rimljana, govorio o degradaciji "zlatnih rasa sa Atlantide" ("cham" takodje znaci i "zlatna" ili "sunceva") koje su postajale agresivne i nazadne.



Simbolicna vaznost Kanarskih otoka, kao poslednjeg utocista Atlantidjana, je odslikana u sacuvanim keltskim legendama. Britanski autori Sir James Fraiser i Edgarton Sykes analiziraju informacije ciji se nastanak pripisuje drevnim irskim pisarima Tuatha-de-danaan, za koje se vjeruje da su originalno bili "zaposleni" u hramovima Atlantide. Oni su, nakon destrukcije maticnog kontinenta, doplovili do obala Irske.



U doba kada je Atlantida prolazila kroz zavrsnu fazu destrukcije, dva hrama su ostala sacuvana na njenoj periferiji: na Kanarskim otocima.



Prvi je hram Falias, koji se nalazio na tesko pristupacnom brdovitom terenu. Predvidjajuci kraj svoje civilizacije, svestenici su uspjeli da u ovaj hram uspjesno prebace velicanstveni prijesto. Smjestili su ga u glavnu odaju hrama. Tron je bio isklesan iz meteorita. Atlantidjani su ga zvali "Kamen smrti". Brdovita oblast Falias je uspjela da ostane iznad povrsine vode kada su se okeanske vode podigle nakon potonoca Atlantide. Hram je sluzio svrsi nekoliko stotina godina i bio je cuven po svojoj divnoj muzici koju je nudio svojim stanovnicima i posjetiocima.



Braca Tuirenn, pisari iz Falias hrama su, pema legendi, ukrali kraljevski tron i prenijeli ga u Irsku. Tamo su ga ovi pripadnici reda Tuatha-de-danaan, nazvali "Tron Tare". Receno je da bi tron "zaplakao" svaki put kad bi nepozvan neko sjeo na njega. Najvjerovatnije je zeljezni prijesto jos uvijek bio radioaktivan i izazvao bi sok kod nepoznatih ljudi koji bi prvi put sjeli. Stvarni kraljevi su bili pripremljeni unaprijed i ne bi nista govorili.



Drugi sacuvani hram se zvao Finias i nalazio se u Gradu Sunca, na Kanarskom otoku Tenerife. Atlantidjani su na ovaj otok uspjeli da prebace drugi neprocjenjivo vrijedni simbol svoje civilizacije: zlatnu repliku, u prirodnoj velicini, Posejdonovih kocija, kompletnu sa svim konjima i vozacem. Kada se, nakon potopa, zivot poceo vracati u normalu, svestenici Finije bi iznosili kocije na ulice tokom parada i ceremonija.



U rijetkom historijskom dokumentu iz 330 g.p.n.e., autor Budge pise u svojoj knjizi "Life of Alexander the Great", da je car Aleksandar bio "pozvan u Grad Sunca da posjeti hram u kome se nalaze Kocije Bogova". Vremenom su predivne kocije vjerovatno zavrsile na dnu okeana izmedju otoka Tenerife i Lanzarotte. Podvodna istrazivanja nazalost ne mogu dati pozitivne rezultate, jer metalni i drveni objekti odavno vise nisu prepoznatljivi. Zapravo vec nakon dvadesetak godina morska vegetacija, pijesak, cvrsta lava i vulkanski pepeo prekriju skoro sve sto padne na dno.



Malobrojni stanovnici Kanara su nastavili sa pojednostavljenim verzijama inicijacije i magicnih ceremonija tokom hiljada godina. Mnogobrojne pecine su bile idealan prostor za ove dogadjaje. Istovremeno, tamo su skladistene mumije u istom polozaju i istim tehnikama kao i mumije njihovih atlantskih rodjaka u Meksiku, Peruu i ranom Egiptu. Svodovi ovih pecina su bili obojeni crveno (prisjetimo se da je Atlantida bila "crvena zemlja"). Zidovi su markirani sa crtezima zivotinja i jos uvijek neodgonetnutim simbolima i hijeroglifima u crvenoj, sivoj i bijeloj boji.



Dvanaest hiljada godina nakon potonuca Atlantide, Spanjolci su "pronasli" Guanchije i okarakterisali ih kao narod kamenog doba.



Njihovim nestankom izgubljena je jos jedna ziva veza sa nasim duhovnim i fizickim korijenima.

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 32

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Nov 11, 2006 10:06 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Potomci Atlantidjana - Berberi

Za stolom mi je unikatno (zamisljeno) drustvo. Da ih predstavim:



- Diodorus Siculus, geograf i historicar sa Sicilije iz prvog stoljeca prije nove ere, proputovao je zemlje duz Sredozemnog mora, od Egipta do Maroka, Kartage i citave sjeverne Afrike, prikupivsi mnostvo informacija o Atlantidi.



- Uz njega je Herodot (485 p.n.e. - 425 p.n.e.), otac historije, Grk koji je neprestano putovao zemjama Evrope, Rusije, zapadne Azije i sjeverne Afrike.



- Njegov sunarodnjak Platon (429 g.p.n.e.) je plemickog porijekla, a prema navodima njegovog oca, oni su direktni potomci boga Posejdona. Ne cudi da je Platon u zelji da prikupi sto vise informacija o Atlantidi prodavao ulje sa svog imanja da bi uplatio za put do Egipta i sreo se sa svestenicima iz Saisa, Heliopolisa i Sebenntys-a te sa studentima Pitagore u Turskoj.



- Klement Aleksandrijski, egipatski svestenik iz sestog stoljeca prije nove ere, jedan od ucitelja Pitagore.



Sa pricom prvi pocinje Klement, upoznavsi drustvo da je Grk Solon, kojeg Platon pominje u svojim "Dijalozima", zbilja posjetio Egipat i sreo se sa Psonchis-om u Saisu i sa Psenophis-om u Heliopolisu. Tamo su mu prenesene informacije o postojanju Atlantide u drevno doba.



Platon nastavlja: "Na vrhuncu svoje moci, kraljevi Atlantide su vladali svim otocima u Atlantiku, vecim dijelom americkog kontinenta, i duboko u Mediteranu, Egiptom i sjevernom Italijom. Mnogi Atlantidjani su napustali svoj prenapuceni kontinent i preseljavali se u svoje prekomorske kolonije." (iz Platonovih "Dijaloga: Timije")



(Na obali Maroka su pronadjeni grobovi zajednice od prije 12.000 godina koju su arheolozi nazvali Mulani. Sa kosturima su pronadjeni neobicni kameni "alati" i kosti zivotinja sahranjeni sa ljudima. Fizicke karekteristike Mulana su veoma nalik na dvije druge grupe potomaka Atlantidjana: Guancha sa Kanarskih otoka i Berbera iz sjeverne Afrike.)



Rijec preuzima Diodorus Sicilijski: "Plodne zemlje sjeverne Afrike su bile lako pristupacne Atlantidjanima i privukle su dosta iseljenika nedugo prije potapanja kontinenta. Stalne kise osiguravale su kontinuiran dotok vode za irigaciju ovih zemalja (danas pokrivenih uzarenim saharskim pijeskom). Posebno privlacno mjesto bilo je uz obale velikog jezera nazvanog Tritonsko more, koje je bilo preko 150 km siroko, a nalazilo se izmedju juznog Alzira i Maroka..."



Herodot: "... O Tritonisu pisem i ja u svojoj "Historiji, u Cetvrtoj knjizi". Na jednom mjestu pominjem otocic Fla i misteriozne zlatne riznice. Hiljade Atlantidjana su zivjeli napredno, osnovavsi skoro 200 gradica uz obale jezera. Ali, jedne strasne noci, strahovit zemljotres je otvorio tlo od Atlantskog gorja na sjeveru Magreba do sredisnje Afrike na jugu. Erupcije vulkana su slijedile, izbacujuci lavu u atmosferu; voda iz jezera je ispraznjena, a svih 200 gradova je ostalo prekriveno lavom, pepelom, blatom. Prestravljene izbjeglice su se razbjezale u svim pravcima i tek neke od sretnijih grupa su opstale..."



Bjezeci od Tritonskog mora prema sjeveru, jedna grupa se kretala prema planinskom lancu. Njen najvisi vrh su nazvali Atlas, jer je vrlo cesto bio okruzen oblacima. To ih je, naravno, podsjecalo, na najpoznatiji planinski vrh njihove stare domovine. Njihovi karakteristicni dugi nosevi, visoka cela, svijetla koza, plave ili sive oci, svijetla ili crvena kosa, jos zadugo ce ostati njihovim fizickim osobinama. A jezik ce im sacuvati autohtonost u milenijumima koji su bili ispred njih.



Kroz generacije ce se medjusobno oslovljavati kao Imazighen - "ljudi kraljevskog, uzvisenog porijekla".



Godine su prolazile, klima se mijenjala. Stvaranje Saharske pustinje sirom sjeverne Afrike prije 4 000 godina jos jednom je dramaticno promijenilo zivot svih naroda koji su tu zivjeli. Nazadovanje naroda Imazighen bilo je radikalno. Plemenske grupice su se nastanjivale ili uz (Sredozemno) more ili su nekako nomadski prezivljavali u srcu pustinje. Ratnicki "narod svemocnog Boga vatre" (Tuarezi) su okupirali centralnu Saharu. Njihov najmocniji vladar iz novijeg perioda (prije dvije hiljade i po godina) bio je Heraklit. On je kontrolirao prolaz brodova Gibraltarom i po njemu su dobila ima Heraklova (Gibraltarska) vrata.



(Platon klima glavom: "Ja u svom opisu Atlantide i kazem da je ona bila smjestena iza Heraklovih vrata, u okeanu...")



Kada su ih napokon "moderni" istrazivaci otkrili u XIX stoljecu, Tuarezi su jos uvijek zadrzali svoje kromanjonske osobine: visoki, svijetle puti, a, zahvaljujuci svojoj plavoj odjeci, zvali su ih plavim ljudima. Njihov pisani jezik Tamahak (Tifinag) ima preko 100 rijeci identicnih Guanchima sa Kanara.



Jedan od ritualnih plesova Tuarega, kojim se trazi milost (Atlantskog) Boga vatre sa simbolicnim prinosenjem zrtve, identican je plesu Maskalero plemena Apaca iz Arizone. Tokom ceremonije konjanici se krecu iz pravca Atlantide prema mjestu rituala (u slucaju Apaca krecu se sa istoka; Tuarezi se krecu sa zapada). Na glavama nose zapaljeni trozubac - drevni simbol Atlantidjana, koji je nosio Posejdon - Bog mora i osnivac civilizacije Atlantide. Plamen na glavama ucesnika simbolizira aktivni vulkan sav u dimu i vatri. Konjanici (koji postaju plesacima) prilaze centralnom vatrenom ognju i vode medjusobnu "bitku", podsjecajuci se na svoje daleke pretke i njihov obicaj kojim su zeljeli da udobrovolje bogove vatre.



Tuarezi su, kao i njihov maticni narod Imazighen, zadrzali visoku proporciju nulte krvne grupe sa negativnim RH faktorom. Isto kao i njihovi rodjaci Baski, Guanchi i Indijanci.



Rast i sirenje Rimskog carstva doveo je do njihovih osvajanja sjevernoafrickih zemalja. Tokom treceg stoljeca prije nove ere sukobljavali su se sa bjelackim stanovnistvom Magreba (region od Maroka, preko Tunisa, Alzira do Libije). Domace stanovnike su jednostavno zvali barbarima (zbog piratskih, "barbarskih" napada na njihove brodove). I taj naziv im je ostao i danas: Berberi. Stotinama godina poslije, pred navalama Arapa i crnackog stanovnistva, Berberi su izgubili veci dio svog rasnog, kulturnog, religijskog i socijalnog identiteta. Desetak miliona pripadnika je rastrkano u nizu zemalja sjeverne Afrike, simbolizirajuci nazadni dio ruralnog stanovnistva.



Djeca ostaju nepismena, jer rano napustaju skolu. A tamo ih uce njima stranom jeziku: arapskom. Maroko, na primjer, pored arapskog priznaje francuski kao sluzbeni jezik, a ne i jezik Berbera. Pri tome vise od 40% stanovnistva priznaje berberski identitet, a preko 60% je berberskog porijekla. Slicno je sa Tunisom, Libijom, Alzirom, a donekle i Egiptom. Pedesetak miliona ljudi ima berbersku krv, mada se danas izjasnjavaju kao Arapi.



Male grupe muzicara idu po selima, svirajuci na svadbama i veseljima. Ovaj obicaj je star stotinama godina, i ukljucuje poeziju i drevne price. Berberska muzika ima interesantne utjecaje: oboe i skotske gusle (ocigledno isto porijeklo kao i drevni keltski instrumenti) i stihovi u petercu (drevni kineski muzicki obicaj).



Podsjecanje na davno prosla vremena kada su svi oni imali zajednicko porijeklo.



Berberi sebe nazivaju Imazighen. Da li se sjecaju koje im je to "uzviseno porijeklo"?



Nimalo slucajno, Berberi, Tuarezi, Baski, Guanchi, Kelti, Maje... bili bi svodjeni na nivo barbara s kojima se trebalo obracunati i njihovo porijeklo i znanja zatirati.



Tako se sjekao korijen izmedju nas i nasih drevnih atlantskih predaka.



Moje drustvo za stolom sa polako razilazi. Sa sjetom.

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 32

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Nov 11, 2006 10:08 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Atlantidjani u Americi

Prije trideset hiljada godina Sjeverna Amerika je izgledala kao ogromni smrznuti planet. Snijeg bi se formirao u ledene glecere; stijene "umotane" u led su se kretale po smrznutoj zemlji ruseci sve pred sobom. Debljina leda je iznosila i po hiljadu metara. Hladni frontovi su dolazili iznenada i nisu dozvoljavali da se biljni i zivotinjski svijet razvije. Stoga su se i Atlantidjali drzali podalje, prema jugu. Njihova putovanja ka Americi su zavrsavala u Srednjoj Americi i Meksickom zaljevu.



U nekoliko navrata, na kratko, izmedju 20.000 i 12.000 godina, led bi se povukao. Atlantidjani bi plovili uz Misisipi i Ohajo prema sjeveru. Tu nailazimo na prve tragove civilizacije Atlantide.



Slicno kao i u Evropi, Atlantidjani su ostavili svoj pecat kao vjesti graditelji. Pomjerali bi kolosalne kolicine zemlje gradeci umjetne brezuljke ("mounds"). Njihovu funkciju kao objekata za podmladjivanje, observatorija i osnove za piramide smo objasnili u prilozima o irskoj Tari i britanskom Stonehenge-u i Tor-u.



Medju najstarijim "brezuljcima" na americkom kopnu je onaj u Kosteru, drzava Illinois. Ovo arheolosko nalaziste sastoji se iz niza nivoa. Najdonji je prekriven sa sedam metara ostataka nekadasnjeg glacijalnog leda koji dokazuje da su prvi graditelji svoje radove zapoceli prije kraja zadnjeg Ledenog doba: dakle, idemo unatrag otprilike 15.000 godina!



(Stoga se nemojmo zaletati tvrdeci da Amerika nema svoje historije. Cak i sluzbena arheologija stidljivo priznaje da dosadasnji rezultati dokazuju da dvadeset treci nivo ovog nalazista ima starost od najmanje 9.000 godina!




Potonucem Atlantide prije 12.000 godina, naglim otopljavanjem sa obje strane Atlantika i dolaskom kraja Ledenom dobu, mijenjaju se i uslovi zivota uz plodne doline Misisipija i Ohaja. Prezivjeli Atlantidjani su u ovim krajevima poznati kao narod Algonkvin. Ustanovljavaju trgovinu duz rijeka sve do Kariba. Povlacenjem leda, bizoni se pokrecu sa juga ka sjeveru Amerike; topljenje snijega je pratilo pojavljivanje zelene trave i toplih boja biljnog svijeta. Americki kontinent pocinje da zivi.



Nas stari prijatelj Edgar Cauce (u svom "citanju" broj 1219-1) govori o prvim direktnim potomcima Atlantidjanima - o Irokezima. I svi potonji potomci Atlantidjana, kao Dakota, Sijuksi, Mandani, Delaver, Souni, Algonkvins, Cokto i Ceroki - svi su oni zadrazali karakteristicne fizicke odlike svojih predaka. Uz visinu preko dva metra, to znaci i orlovski nos, visoke jagodice i duge lubanje.



Sa zatopljavanjem na americkom kontinentu, poceli su nam dolaziti azijski susjedi (iz Sibriskih tundri, preko Beringovog prelaza, ka Aljasci, Kanadi i juznije). Naravno, oficijelna historija (pogresno) tvrdi da svi americki narodi i poticu od Azijata. Stavise, u to doba, imigranti iz Azije nisu bili dobrodosli. Konstantno su bili u sukobu sa lokalnim stanovnistvom, tako da je vrlo rijetko dolazilo do mijesanja kultura i naroda (eto nam asocijacije sa trendom smanjivanja "mijesanih" brakova na Balkanu).



"Analizom DNA dokazano je da istocni Azijati imaju do 60% prisustva krvne grupe B i AB. Potomci Algonkvina, odnosno Atlantidjana, imaju tu krvnu grupu izmedju 0 % i zanemarljivih 2 %" (David Zink, "Atlantis").



Vise od 100.000 umjetnih brezuljaka je razbacano u SAD, od Velikih jezera na sjeveru, do Meksickog zaljeva na jugu. Cetvrtina je uzduz Misisipija. U samo jednom kauntiju u drzavi Ohio se nalazi njih hiljadu. Brojne piramide u ovoj drzavi su bile gradjene tako da se njihove stranice perfektno poklapaju sa stranama svijeta. Kod St. Louis-a, arheolosko nalaziste Cahokia, dokazuje postojanje antickih piramida u Americi vecih od Keopsove u Egiptu. (Izgradnja centralnog brezuljka je zahtjevalo prenosenje 22 miliona kubicnih fita zemlje - procjena je arheologa da su samo za taj brezuljak Indijanci trebali 350 godina! Naravno, niti su Indijanci u svojim kosarama 350 godina prenosili zemlju, a niti se to dogadjalo samo prije dvije hiljade godina. Rijec je o finom dokazu civilizacije koja svojom superiornom tehnikom pomjera "brda i doline".)



Evropski doseljenici su prije 300 godina bili sokirani brojnoscu i monumentalnoscu drevnih gradjevinskih objekata. Ne zeleci njihovo autorstvo pripisati "primitivnim" urodjenicima - Indijancima, autore su trazili u Azijatima (kao, na primjer, autor americke Deklaracije o nezavisnosti, Thomas Jefferson, kasnije i predsjednik SAD-a).



U dvadesetom stoljecu arheolozi su i dalje tragali za odgovorima. Ovaj put su za gradjevince proglasavali "novootkrivene" indijanske kulture Adena i Houpvel.



Ove kulture sa originalnim umjetnim brezuljcima nemaju nista zajednicko. Osim da su gradili svoja prebivalista i groblja u njihovoj blizini. I to je sve.



Dolazimo i do centralne teme danasnjeg priloga. Rijec je o monumentalnoj "zemljanoj zmiji" u Adams County, u americkoj drzavi Ohio. Ovo gradjevinsko cudo je dugacko cetristo metara. Nekada je bilo visoko kao desetospratnica; hiljade godina erozije su je spustile na jedva metar visine.



Na sklupcani rep zmije se nastavlja krivudavo tijelo i otvorena usta koja ispred sebe imaju izduzeni krug. Unutar zmije nisu pronadjeni nikakvi ostaci, nakit ili alati. Samo kameni temelji i glina od kojih je ona bila prvobitno sagradjena.



Kao i mnogi drugi gradjevinski objekti Atlantidjana, tako je i ova drevna zemljana zmija vidljiva samo iz zraka.



Naravno, cinjenica da je ova zemljana zivotinja vidljiva samo iz zraka upucuje nas na dokaz da su njihovi autori imali mogucnost da lete. ("Znak razvijene civilizacije.")



Zmija nosi i simbolicki naboj: mudrost, Sunce, plodnost zemlje. Veza sa svim drevnim kulturama (na koje su utjecali Atlantidjani) je ocita: kineskom, indijskom, sumerskom, egipatskom, srednjoamerickim i juznoamerickim.



Najubjedljiviji dokaz o atlantskim autorima zmije vezan je za kosmicku vezu. Preko kontura zmije i njenog oblika moze se pratiti povezanost sa Suncem, Mjesecom i pojedinim zvjezdanim konstelacijama.



1. Kada se povuce crta od centra sklupcanog repa zmije kroz centar glave dobija se isitnska osa sjever-jug (prema arheolozima C. Hardman, W. Romain i T. Fletcher, http://greatserpentmound.org/articles/solar.html ).



2. Spirala zmije ima sest identicnih "navoja". Kroz njihova tri centra prolaze prve sunceve zrake za vrijeme zimskog i ljetnog solsticija te proljetnog ekvinocija (ravnodnevnice).



3. Crta koja se povuce iz centra glave kroz centar kruga ispred zmije se poklapa sa poslednjim suncevim zrakama na dan ljetnog solsticija.



4. Sest zmijskih navoja se poklapa sa sest karakteristicnih Mjesecevih polozaja: tri zalaska na horizontu - juzni, srednji i sjeverni - i tri izlaska na horizontu - sjeverni, srednji i juzni (William F. Romain, "Ohio Archeologist", Summer 1991).



5. Velika Zmija predstavlja sintezu Suncevih i Mjesecevih mjena na horizontu. S njom je kreirano bice koje je simbol svjetlosti!



6. Najvise zvjezdane svjetlosti na Veliku Zmiju pada sa zvjezdane konstelacije Malog Medvjeda (Little Dipper). Uporede li se dva dijagrama (zvjezdani i zmijski) postaje jasno da ovdje nema koincidencije. Glavne zvijezde Malog Medvjeda se perfektno rasporedjuju po tijelu zmije (teorija Thadeus Cowen, Kansas State University, iz knjige: Natasha Peterson, "Sacred Sites", 1988).



7. Neobicne gravitacijske i magnetne anomalije u podrucju gdje je smjestena Velika Zmija ne dozvoljavaju kompasu da odredi magnetni sjever.



Svi ovi dokazi upucuju da je rijec o tipicnoj ostavstini Atlantidjana. Kameni/zemljani monument su izgradili na energetski potentnoj tacki koji je sluzio kao univerzalni solarni i kosmicki orijentir.



Kako nasa civilizacija bude napredovala tako ce i biti u mogucnosti da desifrira simbolicki jezik predaka.



Americki arheolog Frederic Putnam je 1883. posjetio Veliku Zmiju ("... Razmisljao sam o mogucim odgovorima iz proslosti; i onda mi se javila slika dalekog vremena sa imperativom da se mora naci rjesenje za ovu misteriju. Nepoznato mora postati poznatim.") Tri godine kasnije, Putnam je saznao da se ovo podrucje zeli sravnati sa zemljom i napraviti kukuruzno polje. Pokrenuo je herojsku akciju u Bostonu i skupio dovoljno novca da otkupi zemlju koja ce postati drzavnim parkom.



Medjutim, vecina ostavstina iz drevne proslosti na americkom tlu nije bila te srece.



Naprotiv.



Evropski doseljenici su organizovali sistematski napor da uniste sva podsjecanja na proslost. Proveden je svojevrsni arheoloski holokaust.



Najveca muzejska kuca u SAD, Smithsonian Institution, je ujedno i najveca riznica skrivenog znanja u svijetu. Velika vecina eksponata je skrivena od ociju javnosti.

Ovaj muzej je formiran od strane politicke elite sa primarnim zadatkom da informacije o Atlantidi i ranijim civilizacijama ostanu tajnim.



U slucaju "umjetnih brezuljaka", monumenata i dokaza o njihovoj starosti, taj sistematski destruktivni napor je bio usmjeren na:



1. Sve arheoloske nalaze (kosture i predmete iz drevne proslosti) prikupiti i zakljucati;



2. Sve monumente sravniti sa zemljom.



Zvuci konspiracijski?!



Smithsonian je nalozio 1890. godine svom arheologu Georgia Cyrus Thomas-u da vrsi sistematska istrazivanja na stotinama umjetnih brezuljaka. "Njegov rad se sastojao od unistavanja i destrukcije struktura" (Lucille Taylor Hansen, "The Ancient Atlantic").



Ono sto nije Thomas uspio srusiti, dokusurili su rani doseljenici i "putnici namjernici" koji su opljackane predmete nudili privatnim i muzejskim kolekcijama.

Bilo bi uzbudljivo zaviriti u Smithsonian-ove kolekcije prikupljenih gigantskih kostura. Naime, decenijama su svi kosturi sa americkih lokacija isli direktno u skladista Smitsonian-a. A pretpostavlja se da su se (sjeverno) Atlantidjani odlikovali visokim rastom - izmedju dva i dva ipo metra (anticki "giganti").



Odlomak iz godisnjeg izvjestaja Biroa za Etnologiju u vezi Istrazivanja u Roane County, Tennesse, tokom 1890-1891: "Duzina od dna lubanje do kostiju noge bila je sedam fita i tri inca. Znaci, ova individua je bila visoka oko sedam i po fita (225 cm) dok je bila ziva..."



Istrazivanja sa umjetnog brezuljka u Dunleith, Illinois: "U blizini povrsine, agenti Biroa su otkrili jedan od najvecih kostura, duzine izmedju 7 i 8 fita (210-240 cm). Nakon njegovog uklanjanja, kostur se rasuo u komadice."



Pike County, Illinois: "Vecina kostura je bila u raspadajucem stanju, medjutim jedan je bio dobro ocuvan i duzi vise od 7 fita (210 cm)..."



Thomas-ovi agenti su 1891. godine posjetili i Great Smith Mound, u Kanawha County-ju, West Virginia: "Kostur duzine sedam i po fita (225 cm) i 19 inca (47.5 cm) sirokih ramena, je otkriven. Lezao je na dnu iskopine, horizontalno, na ledjima, okrenut prema istoku..."



Izvjestaji su se redali jedan za drugim i... ostajali skriveni u fiokama. Kao i kosturi. Dok sve nije prekrila prasina. A danas? Ko se sjeca rase giganata na sjevernoamerickom kontinentu? I kome ona treba? I zasto bi se historija trebala ponovo pisati?



Atlantidjani, nasi spiritualni preci, ostavljali su nam tragove svoje civilizacije. Mozda najvrijedniji izraz antickih monumenata bio je onaj kosmicki. Nudili su nam svoje astronomsko znanje.



Geometrijski oblici zemaljskih figura, predstavljali su nebeske pojave. Zemaljska geometrija bila je dio kosmicke muzike. Zvjezdane i planetarne elipse svirale su svoju energetsku muziku u skladu sa svojim orbitama, masom i brzinama. Drevni astronomi su tumacili nebesku muziku i zapisivali je u kamenim figurama.

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 32

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Nov 11, 2006 10:09 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Potomci Atlantidjana – Americki indijanci

Evropska rudarska tradicija se ne razlikuju umnogome od ove. Zvanicna rudarska historija stara je dvije do tri hiljade godina. Juznije, u Egiptu, zlato se iskopavalo i prije 4.500 godina.



Sve je pocelo, uce u skolama, sa Sumerom, prije 5.000 godina. A prije toga nije bilo organizovanog drustva.



Ostanimo u drustvu oficijelnih brojki. U americkoj drzavi Michigan, na poluotoku Keweenaw, otvoren je nacionalni historijski park kao sjecanje na najstariji americki rudnik. Prema zvanicnim podacima, ovdje se iskopavao bakar prije 7.000 godina! (Sajt: http://www.nps.gov/kewe/)



Internet ima svojih prednosti. Uvijek se moze procitati nesto bez cenzure. Tako, u ovom micigenskom nacionalnom parku, tvrde da je ovdje neko kopao bakar prije 7.000 godina.



To radja mali problem. Prvo, koja je to kultura bila u to vrijeme na americkom kontinentu? Zvanicno, nijedna. Hiljade godina ce proci dok se ne pojave prve "poznate" kulture Indijanaca.



Dalje. Ako je neko kopao bakar, valjda su iza njega i ostali tragovi u vidu alata, orudja...? Hm, arheologija nje pronasla nikakve tragove bakarnih alata hiljadu petsto kilometara uokolo... i trebace proci skoro sest hiljada godina da bi pronasla prve bakarne proizvode.



Ocigledno, ovdje nesto ne stima.



Fokusiramo li se na ovaj rudnik, doci cemo do zanimljivih detalja. Prvo, moglo se uociti da je nepoznata civilizacija iskopala nekoliko hiljada tona bakra u prethistorijsko doba. (Nekoliko hiljada tona, a nema tragova nikakvim proizvodima od bakra?!)



Prvi rudnici su vodili na dubinu od 20 metara sa nekoliko kilometara dugim, perfektno ravnim, podzemnim hodnicima. Vodeni odvodi, kameni cekici, ostaci neizvadjenog komada bakra od 6 tona... su zatekli zacudjene istrazivace XX stoljeca.



Glina, grmlje, zemlja, drvece... su zakopali drevne rudnike, ali su ostaci sofisticiranih tehnika neke daleke civilizacije ostali. Odgovor, o kojoj je civilizaciji rijec, se namece sam.



Otapanjem leda sa sjevernoamerickih prostora prije 12.000 godina, potomci Atlantidjani su dosli u priliku da dodju do jedinog nalazista elementarnog bakra na Planeti: malog micigenskog poluotoka. Godinama su koristili ovo nalaziste i prevozili bakar Ohajom i Misisipijem prema jugu. Lokalne legende kazu da je "crvena zmija dolazila Misisipijem sa nezasitim apetitom za bakrom" (Lucille Hansen, "The Ancient Atlantis").



Ova "crvena zmija" je ocigledno asocijacija na brodove potomaka Atlantidjana koji su na svojim pramcima imali stiliziranu zmiju koje je bila tipican symbol

Atlantidjana; a crvena boja je simbolicna boja vulkanskog otoka Atlantide.



Legende plemena O'Chippewas se prisjecaju "brodova koji su dolazili po bakar iz daleke zemlje Pahn".



Hiljadama godina Americki Indijanci memoriraju znanje i prenose ga, usmeno, sa generacije na generaciju. "Cuvari znanja" su obicno bile zene, zbog malog rizika da nastradaju u bitkama. Stoga je i njihovo mjesto bilo uvijek postovano u lokalnim indijanskim zajednicama. One bi provodile citav zivot absorbirajuci sva historijska, medicinska, religijska i literalna znanja svojih predaka. I zatim ih prenosili novim generacijama.



Sve do nedavno, Americki Indijanci su bili veoma uzdrzani da podijele svoje znanje sa bijelcima. Danas imamo rijetku priliku da ih saslusamo iz prve ruke (Izvodi iz knjiga: Dhyani Ywahoo, "Voices of Our Ancestors"; Frank Waters, "Book of the Hopi"; Shirley Andrews, "Atlantis").





********





Sigurnim glasom, Ciroki Indijanka Dhyani Ywahoo zapocinje razgovor: "... Nasi davni ocevi Cirokija su dosli sa Plejada na Atlantidu... gdje su zivjeli do njenog kraja. Kada je njihov dom potonuo u okean, uspjeli su da pobjegnu na ovaj kontinent. Prije nego sto su Evropljani dosli, Ciroki su zivjeli sretan zivot, uvijek u harmoniji sa prirodnom okolinom. Napredna matematicka znanja, detaljno poznavanje astronomije i prirodnih izvora snage i energije, su odlikovale mudre i napredne predake Ciroki Indianaca... Medicina nasih predaka je koristila kristale da uhvati energiju Zemlje koja ih je stitila. Drevni sveti rituali su pomagali mom narodu da ostvari harmonican balans moci izmedju Sunca, Mjeseca i Kosmosa. Ciroki su imali plodne zetve i zivjeli sretno nebrojeno godina na jugoistoku americkog kontinenta... Kada je Zapadna civilizacija dosla, broj nasih vraceva i ljekara je desetkovan, samani su izgubili svoju moc, a veza sa kosmickom energijom je nestala."



Apaci Indijanac, Asa Delugio, nastavlja: "...Nase legende govore o velikom vatrenom otoku u istocnom okeanu cija je glavna luka imala otvor kao labirint... Sveta planina je izbacivala vatru kao gigantska fontana... Bog vatre je puzao iz svojih podzemnih pecina prema vrhu planine, urlajuci i tresuci zemlju kao sto vuk trese uhvacenog zeca... Kada su nasi daleki preci napustili svoju pradomovinu, prvo su isli u Juznu Ameriku dok nisu dosli do planina. Tamo su nasli privremeni smjestaj u ogromnim tunelima. Nakon sto su napustili tunele, lutali su sa svojim sjemenjem mnogo godina dok nisu dosli na sjevernoamericki kontinent..."



(Naravno, "veliki vatreni otok" je Atlantida; "bog vatre u svetoj planini" je Atlas; planine u Juznoj Americi su Andi gdje su se sklonili prezivjeli sa Atlantide tokom potopa.)



(Za Hopi Indijance, Atlantida je predstavljala trecu po redu civilizaciju ili "Treci svijet" kako je zovu. Ovaj sadasnji je "cetvrti".)



"Treci svijet se zvao Kuskurza; njegov smjer je bio istok", (istocno od Amerike je bila Atlantida), " ...boja je crvena", (vulkan Atlas), "...mineral je bakar" (ops, evo ga slicica koja se fino uklapa u mozaik), "...biljka je bila duvan, a zivotinja antilopa...



...U Prvom svijetu, ljudi su jednostavno zivjeli sa zivotinjama. U Drugom svijetu su razvili rukotvorine, kuce i naselja. Sada, u Trecem svijetu, pocinju se mnoziti u tolikom broju i napredovati tako rapidno da su kreirali velike gradove, drzave, citavu civilizaciju. Sve vise njih je postajalo preokupirano samo zemaljskim, materijalnim drazima...



...Svoje kreativne moci su poceli koristiti u zle i destruktivne svrhe. Noseci sljemove, vozili su "patuvotas" i letjeli zrakom... napadali ljude u drugim gradovima, te se vracali tako brzo da niko nije znao odakle dolaze. Ubrzo su, pak, i ljudi iz drugih gradova i drzava pravili "patuvotas", letjeli zrakom te napadali jedni druge. Tako su korupcija i rat ovladali Trecim svijetom kao i prethodnim..."



I zatim se, prica ide dalje, pojavljuje bog Sotuknang koji je odlucio da "vodom unisti Treci svijet".



Atlantidu.



I ljudima je dao jos jednu sansu da u Cetvrtom svijetu pokazu da nece praviti greske svojih predaka. I da ce postovati darove prirode zivjeci u harmoniji sa okolinom.



Sa sjetom u ocima se Indijansko drustvo razilazi. Kao da zeli reci da smo prokockali jos jednu sansu.

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
mitkovicb
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 24 Okt 2006
Poruke: 6

blank.gif
PorukaPostavljena: Ned Dec 17, 2006 2:04 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

pa znate sta, ja sam ubedjen da su i Atlantida i Lemurija nekad postojale. E sad za struju i ostalo na Atlantidi i nisam tako ubedjen. Nekako, Atlantidu zamisljam skroz misticnom sa magicnim mocima itd. Magija, mistika... Mnogo je interesantnija tako Very Happy
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Istorija sveta ~ -> ~ Mitovi i legende ~ -> Atlantida Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2, 3, 4  sledeća
Strana 3 od 4

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2014. godine -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon